tag:blogger.com,1999:blog-85692231113084323152024-02-20T10:25:56.114+01:00dayadhvamlittle voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.comBlogger36125tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-56192630665111222592010-04-25T15:48:00.000+02:002012-03-13T18:38:48.283+01:00Time Tested Beauty Tips<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhpTCXlcxdISBv_hgkTHcZcscKOWW_H1fAgyDnWZtXKMR0MjmX29AJCPP3d1p71q0VIyFCSARn9kTWfalOw2yeO9nCkqzXC8Dp3k8eagFpqFhuybXL3OAuFInoc12bQZO9BoQqF0rrxCB_e/s1600/sun+polaroid.jpg"><img style="display:block; margin:0px auto 10px; text-align:center;cursor:pointer; cursor:hand;width: 215px; height: 184px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhpTCXlcxdISBv_hgkTHcZcscKOWW_H1fAgyDnWZtXKMR0MjmX29AJCPP3d1p71q0VIyFCSARn9kTWfalOw2yeO9nCkqzXC8Dp3k8eagFpqFhuybXL3OAuFInoc12bQZO9BoQqF0rrxCB_e/s320/sun+polaroid.jpg" border="0" alt=""id="BLOGGER_PHOTO_ID_5464072578583950802" /></a><br /><br />Odosmo na Kališ da bacamo frizbi. <br /><br />Zato ćemo uveče biti umorni od sunca i trčkanja i srećni otići u krevet. :)<br /><br />Dragi kompjuteru, gasim te na najmanje 20 sati. Ne želim da ti priđem do sutra ujutru. <br /><br />Time Tested Beauty Tips<br />A poem by Sam Levenson<br />(A favourite peom of Audrey Hepburn.)<br /><br /><br />For attractive lips,<br />speak words of kindness.<br /><br />For lovely eyes,<br />seek out the good in people.<br /><br />For a slim figure,<br />share your food with the hungry.<br /><br />For beautiful hair,<br />let a child run his fingers through it once a day.<br /><br />For poise,<br />walk with the knowledge you'll never walk alone...<br /><br />People, even more than things,<br />have to be restored, renewed, revived,<br />reclaimed and redeemed and redeemed ...<br /><br />Never throw out anybody. Remember, if you ever need a<br />helping hand, you'll find one at the end of your arm.<br /><br />As you grow older you will discover that you have two hands.<br />One for helping yourself, the other for helping others".little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-52101133292785336602010-04-24T18:31:00.000+02:002012-03-13T18:38:48.266+01:00Learning to love yourself, it is the greatest love of all<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-BTiLm3kbViCNLLGIz8HWTbEibjqAjnPz9VYFrL-1jacuZ7SfJg_JL1fOEk85IXtZx3aDGAuvktc2C4xy0rudOp4XdArb1bf8UYOVci0OgHPsIOMcCuLfkX7p5_o4vO4QFtPsnuNM9KWX/s1600/romance.jpg"><img style="display:block; margin:0px auto 10px; text-align:center;cursor:pointer; cursor:hand;width: 320px; height: 206px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-BTiLm3kbViCNLLGIz8HWTbEibjqAjnPz9VYFrL-1jacuZ7SfJg_JL1fOEk85IXtZx3aDGAuvktc2C4xy0rudOp4XdArb1bf8UYOVci0OgHPsIOMcCuLfkX7p5_o4vO4QFtPsnuNM9KWX/s320/romance.jpg" border="0" alt=""id="BLOGGER_PHOTO_ID_5463745457048201474" /></a><br /><br />Razmišljam šta da pišem ovih dana, od svih misli koje me more. :) Inspirisala me ova sličica koju sam našla u drugaricinom fejsbuk albumu. Ona sve te crteže nalazi <a href="http://xkcd.com/150/">ovde</a>. Vreme je grozno, ali ptice sa žutim očima pevaju sa ovog ogromnog ozelenelog drveta, koje je toliko veliko da mu vrh krošnje dopire do 8. sprata. Unutrašnja dvorišta su neverovatna. Jeste da svako malo nešto opravljaju i tresu i lupaju, ali taj nivo života kada se pootvaraju prozori i balkoni je prosto fenomenalan. Kao svet u malom, u stvari poseban svet lišen histerije i stresa ulica i trotoara. <br /><br />Danas je rođendan jednoj od mojih heroina - Shirley MacLaine. Nikada neću zaboraviti kako je ona lepo rekla da je život činija trešanja, pa šta vas briga za koštice. Imam još jednu heroinu, od skoro - Pipu Li. Bile smo bolesne prošle nedelje, grip neki strašan, krevet, groznica, užas. Odgledale smo sve moguće romantične komedije koje možete da zamislite, čak i one najgore, a onda smo jedno veče, nešto kasno, dok se film skinuo, počele da gledamo <a href="http://www.imdb.com/title/tt1134629/">The Private Lives of Pippa Lee</a> i čim sam videla da ga je režirala Rebecca Miller, znala sam da neće biti spavanja posle filma, jer ona me kao i Julie Taymor, uvek potrese iz temelja. Btw. kad smo kod Julie Taymor, sanjala sam pre neku noć da se vozim noćnim disko autobusom, to je taj neki za koji mi je L. rekla da joj je D. rekla da kreće sa Slavije, i u njemu smo bili ja i Jim Sturgess koji mi je dao svoju kožnu jaknu jer mi je bilo hladno i poljubio me kad smo izašli iz autobusa. Suludo.<br /><br />Elem, Pipu Li u mlađim danima glumi prelepa Blake Lively, koja je toliko lepa i dobra glumica, da stvarno vrlo često ne mogu da poverujem da ima samo 22 godine. Potpuno je uspela da doda svom liku i taj šarm i nonšalantnost ludih 60-ih, eksperimentisanja sa drogama, promiskuiteta i opšteg ludila, i naravno da se uda za zlog, odvratnog cinika koji se prema njoj odnosio kao prema trofeju. Ali ono što je posle uspela da uradi Robin Wright Penn, koja igra odraslu Pippu je, meni bar, potpuno fascinantno jer sam Robin uvek doživljavala kao nešto što ide u Sean Penn-a i što je plavo, krhko i njanjavo, a generalno nema neki identitet. Kako je ta žena odglumela u ovom filmu, ili je prosto samo lik tako zamišljen, zaista me ostavilo bez reči. Film naravno ne daje nikakve odgovore, samo pokreće gomilu pitanja, ali me čitava plejada likova (supružnici, deca, ljubavnice, vernici, otpadnici, bludnici, zaljubljene a nesretne žene) ostavila bez daha, jer imam utisak da je Rebecca Miller, koja je pisala i scenario, odlično odabrala svakog glumca za sve svoje likove, pa me i ta pronicljivost dodatno oduševila. Recimo kako je castingovala Winonu Ryder (pošto znam gomilu fan trivia-e, da je podelim sa vama - Winona je sa Daniel Day Lewis-om - mužem Rebecca-e Miller, koja je kćerka onog Arthura Millera, snimala the Crucible, i bila opsesivno zaljubljena u njega i jurila ga, ali ovaj je pobegao u sigurnu luku Rebecca-e), ovde joj daje ulogu neurotične ljubavnice sklone samoubistvu, i ta scena na kauču je potpuno neverovatna, koliko je u tom malom detalju uspela da kaže mnogo. Ili kako je dala ulogu supruge Moniki Beluči, strastvenoj Italijanki, ma ne verujte mi, odgledajte film i shvatićete koliko je dobro promišljen, što je iskreno baš retko danas, a da film nije smor veka sa nordijskog, holandskog ili šta ja znam kog festivala, gde je reditelj i naslov obećavao ali je prosto na kraju ispalo jedno veliko ništa. <br /><br />Ne znam sa kim sve nisam pričala u poslednje vreme na temu muško-ženskih odnosa, a svaki put smo došli do formule - ništa tu nema ako nema srca, hvala ti Bebi Dol i ako nema ljubavi prema samom sebi, kako reče Whitney Houston, u pesmi koja je naslov današnjeg posta. Jer u trci za uspehom, prestižom, stavom, slavom i ostalim, ljudi zaboravljaju da moraju da kako to Englezi kažu come to terms sami sa sobom, nauče da prihvate i vole svoje mogućnosti i ograničenja i onda tek pokušaju da se usreće ili unesreće sa još jednim ljudskim bićem, kako društvena konvencija para nalaže, ili sa više ljudi, ako drugi deo para isto tako veruje u to. Kao što je rekao Vudi Alen, šta god da uspeva - Whatever works, tj. šta vas čini srećnim. Ali ako ne volite sebe - to znači između ostalog prihvatiti da ste to što jeste, džaba vam što stvarate porodice i rađate decu, samo ćete se unesrećiti dublje, a što je najgore povući ćete i ostale. <br /><br />Mislim da čovek mora da zna zašto ulazi u vezu, onog trenutka kada to uradi. Čitam sada tu knjigu Stefana Cvajga - na engleskom je Beware of Pity, na srpski je davno prevedena kao Nestrpljivo srce, pretpostavljam da je ima po antikvarnicama, tek sam na početku, čitam po dve strane svakog jutra, ali me je već u startu oduševio unutrašnjim monologom glavnom junaka i flashback tehnikom pripovedanja i prosto nemam srca da otkrijem o čemu se radi, sem da kažem da je mene naslov na engleskom najviše privukao i za sada me nije razočarao.<br /><br />Volela bih da je više ljudi, pa i ja sama, koji kada rade nešto što umeju i vole, rade to do kraja, kao što Dave peva u ovoj <a href="http://www.youtube.com/watch?v=vsmXBQawrRk">pesmi</a>.<br />Uvek me ja najviše nerviralo kada vidim da neko radi nešto u čemu je dobar, što inače ume, može da da, ali neće jer nešto ga/ju koči, pa sve to radi sa pola srca - što kažu Englezi half-heartedly. Ne kažem da sve uvek mora da bude full throttle, pa dobro ljudi smo, ograničeni, i nemamo dovoljno snage ponekad da iznesemo sve svoje zamisli jer smo ograničeni mogućnostima i okolnostima, ali valjda se bar u ljubavi čovek može davati do kraja, jer tu koliko daš toliko i dobiješ. Ili sam ja, a i moji sagovornici postali usamljeni u tom uverenju. Možda je stvarno važnije imati status, pare, kola, stabilnu karijeru i mogućnost da uvek odeš iz veze nepovređen, lažnu sreću, sigurnost samoće u kojoj misliš da si srećan jer si zavrnuo emocije i ne dotiče te ništa, nego stabilno odbijaš ljude kao tangente, nego što je biti srećan sam sa sobom, jer tek onda ti ljudi oko tebe neće smetati, naučićeš da ih prihvatiš sa svim manama i vrlinama, i veseliće te i rastuživati ali ćeš ih razumeti i tek se onda čini mi se shvata ona Montenjeva "Sve što je ljudsko nije mi strano." Nije strano jer je i tvoje. Važno je umeti to da preneseš na druge - jer ipak na kraju shvatam da nismo baš stvoreni da živimo sami. Istina je da umiremo sami, i da nam u bolu niko ne može baš pomoći, ali ja mislim da se sreća, ako postoji, uvek deli. I fer je otići jer ne umeš da usrećiš tog drugog dok ne upoznaš i usrećiš sebe. Sve ostalo je magla, koja kad se podigne, ostavlja samo pustu, nezalivenu livadu koja je prividno dobijala svoju kišu.little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-83396590066624247242010-04-05T11:13:00.000+02:002012-03-13T18:38:48.296+01:00ja odoh u junu u Francusku, a do tada...<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLZ6YjVZ6ZqNLMuIIoZvJ6ayFTAs7VhEFF_1KkpZrrlsF1HiVPUWc5Qu2fuvsMU1P-asPd8zaUHtAe_0bIbhBFhz8-DTxQpl0VIxDMxVU3W03R9uwZVG3EcGUVefcxJ92i3tmJj0lzRMG5/s1600/Driving-on-a-tree-lined.jpg"><img style="display:block; margin:0px auto 10px; text-align:center;cursor:pointer; cursor:hand;width: 320px; height: 192px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLZ6YjVZ6ZqNLMuIIoZvJ6ayFTAs7VhEFF_1KkpZrrlsF1HiVPUWc5Qu2fuvsMU1P-asPd8zaUHtAe_0bIbhBFhz8-DTxQpl0VIxDMxVU3W03R9uwZVG3EcGUVefcxJ92i3tmJj0lzRMG5/s320/Driving-on-a-tree-lined.jpg" border="0" alt=""id="BLOGGER_PHOTO_ID_5456581349567569570" /></a><br /><br />Ovako se ja sećam francuskih filmova iz detinjstva...sećam se tih beskonačnih drvoreda...ceo novi talas koji sam gledala na nekih kanalima RTB, ne sećam se ni o čemu se radilo ni kako su se zvali, sećam se samo osećaja... i onoga što sam sada iskonstruisala od istog...<br />Nicolas Fargues Je etais derriere toi i sama sa svojim mislima...mračno jutro danas, kiša i Veliki prezir za soundtrack...little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-8678165050847080182010-03-08T17:19:00.000+01:002012-03-13T18:38:48.309+01:00optimistic, isn't it?<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizxnr-yCcZ_kqh79Y40HrhPTJbcdRpAof30TR0H4rN65Zw-d6VZYqc8q3gAoGkUdw-WwxERHHDI1wj80pEDHaarCMOSWctsPZVAF8_zVek71EbIbeAAz9iNe7HVH1ifZ6K1kCptmb7wW1e/s1600-h/whatever_works.jpg"><img style="margin: 0px auto 10px; display: block; text-align: center; cursor: pointer; width: 236px; height: 320px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizxnr-yCcZ_kqh79Y40HrhPTJbcdRpAof30TR0H4rN65Zw-d6VZYqc8q3gAoGkUdw-WwxERHHDI1wj80pEDHaarCMOSWctsPZVAF8_zVek71EbIbeAAz9iNe7HVH1ifZ6K1kCptmb7wW1e/s320/whatever_works.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5446299492625915442" border="0" /></a><br />Preporuka za film. I izaberite posle gledanja istog, dok pišete priču na blogu optimistic mood na stereomood-u. eto sad znate sve o meni. da imam plavu kosu i 55kg. da se selim uskoro. da nisam zaljubljena. da me mrzi da stavljam velika slova na početak rečenice trenutno, ubija mi spontanost i želju da kažem sve što hoću. da sam možda malo control freak i da mi se izlizalo strpljenje za neke stvari. da mi duva vetar kroz stan. da slušam lejdi gagu. da imam haljinu na šljokice. i cipele od zmijske kože. i 10cm štikle, moje sadašnje zimske čizme. i da ne volim filozofiju satiranja i ubijanja od rada. da bi radije imala manje para nego manje zadovoljstva. da ne razumem odricanja radi odricanja, nego više volim da ga izbegnem, ako mogu. da mislim da život nije sranje. da volim da se zezam i da radim stvari koje mi se rade, a ne one koje se od mene očekuju. da volim kada mi ljudi skrenu pažnju da grešim. da nije te osobine, bila bih ista ona kao pre deset godina, verovatno još uvek nesretna jer nedge grešim a ne vidim gde. grešite kad odlučite da nešto znate i da ste uvereni da ste shvatili i da vam je ono što vam se neplanirano dogodi samo remetilački faktor u vašem savršenom planu. nije, zajebali ste se. razmislite još jednom.<br /><br />meni se lično uvek dopadalo što likovi u filmovima vudi alena pričaju kao da čitaju. sav taj dobro naučeni <span style="font-style: italic;">vocabulary</span> privatnih škola i Ivy League univerziteta. I sva ta kvantna fizika, koja se u poslednje vreme ubacuje u sve, od Big Bang Theory do svakog filma. Valjda ljudima treba lek iz krize. Mada to je novija teorija, u smislu da je hrišćanstvo starije od nje, ali nešto nije popularno. Ili je sve zato što više niko ne veruje ni u šta. Ili zato što se slučajnost i sreća ne mogu objasniti jednom crnom knjigom, jednom uredbom vlade, jednim proglasom, skupom u davosu, svetskim planovima, i vašim malim sitnim planovima. Isplaniram ja da smuvam jednog dečka. Pomislim da je savršen za mene. I on kao nešto odgovori. Ali se stalno nećka. Kaže mi da me stavlja na hold dok nešto ne završi. Muvaju mene neki drugi momci usput, ja to ne primećujem i čekam da se on javi. I on se ne javi. A ovi usput? Kažu da je sad kasno. Kao i kad bi sada ovaj prvi dečko pozvao, a neće, čak ni da kaže, "ej znaš, ne sviđaš mi se", naporna si mi, ili ružna si, ili mnogo smaraš ili nisi ti tako sjajna. Ili možda čak previše si ti za mene, znaš ja ne znam šta bih tu radio. Možda jednostavno hoće da bude sa nekim drugim. Kao u ovom filmu, prva žena je savršena za njega jer je sve kako kaže <span style="font-style: italic;">right. </span>A ispostavi se da je najbolja osoba, tj. ona sa kojom može da bude i da je voli na svoj čudan način da ga to čini srećnom, osoba potpuno različita od njega. Moraću o tome da promislim još malo. Kako odredimo da li je neko dobar za nas. A i mnogo je prošlo od kada si ti meni prva prišla, nijedna zaljubljenost ne traje toliko dugo. Ne zna on da ja mogu da čekam dugo, jer se jako retko zaljubim, tj. retko me udari ta sreća. Samo ja se bojim da ne zna i još jednu važnu činjenicu. Ne možete vratiti pastu natrag u tubu. Jednom kad vam nešto kvrcne u glavi, nema povratka natrag. Entropija.<br /><br />isplaniram ja da slušam na dva koncerta u Minhenu dva benda - the XX i White lies. Odemo u Minhen i otkažu oba koncerta, jedan jer je pevačicin otac umro, drugi jer je pevač kolabirao. Dobro, kažem ja, nema veze, tu si gde si. I na kraju avion za Beograd zamalo da se sruši. Znači konstantan maler. A onda se vratim kući, dobijem dve divne poruke, dogode mi se neverovatne stvari i generalno krene me sreća. Nađem stan u centru na idealnom mestu, posle godinu dana potrage i pucanja ćoraka. Obradujem se. I pokušam da smislim da li su i jedna i druga sedmica, malerozna i ova srećna, zaista imale nekog dubljeg smisla. Odgledam film i tako se malo izmeditiram. U pitanju je samo slučajnost i ništa više. Ozbiljno. Nekima se dogodi nekima ne. Nekima pokuša da se dogodi ali je oni odbace jer ne žele da im išta remeti rutinu. Jer ne žele da promene bilo šta jer se boje. Opet strah kao glavni krivac. Razmislite dobro sledeći put kada nešto odbijete, zašto ste to uradili. Ne kažem da treba sve bezrazložno prihvatati, kažem samo da treba razmisliti o razlogu za svako prihvatanje i odbijanje. I naravno dati šansu sebi, jer možda i pravite grešku, bilo prihvatanjem bilo odbijanjem. A šta je moja dijagnoza? Meni fali spontanosti, što bi rekao moj anđeo savetnik, jedan od. I strpljenja, to već mogu sama da kažem. Naravno, uzmem od anđela samo ono što mogu da podnesem, jer ne mislim da je za sve u pravu. Za većinu stvari jeste, a za neke nije. Ja sam kontrol frik. Zato što se bojim. Da nešto ne precenim, procenim loše ili potcenim. Zato što neke stvari ipak funkcionišu po pravilima. Saobraćaj, gramatika, procedure polaganja državnog ispita. Ali ljudi nisu deo te šeme. Oni nisu po pravilima, po standardima. Ljudi su najveća varijabla i ja to stalno zaboravljam. Zaboravljam i da sam ja varijabla, i samoj sebi i drugima. Nisam dobila tretman što bi rekli, ali sam dobila neki kvrc u glavi. Videćemo šta će biti sa tim.<br /><br />zašto je sve ovo tako i zašto treba da pogledate film? sami odlučite, vi ste varijabla. imate pravo da gledate ili ne gledate film, da pozovete tu devojku ili momka ili ne, i da odete kod drugara na rođendan ne očekujući ništa. imate pravo da radite šta hoćete i odgovornost je na vama.<br /><br />ako hoćete da gledate film onda ne čitajte nastavak teksta, jer sam izvukla neke citate koji bi mogli da vam promene utisak koji opet treba sami da donesete.<br /><br />just random quotes...<br /><ul><li>The chance factor in life is mind-boggling. Love is all about luck.</li><li>This search in life for something to give the illusion of meaning. What meaningless blind chance universe is.</li><li>So she mistakes his pessimistic despair for wisdom.</li><li>Entropy - it's why you cannot get toothpaste back in the tube.</li><li>This is an unspeakably violent and indifferent universe...therefore...</li><li>My story is, whatever works as long as you don’t hurt anybody. Whatever love you can get and give, whatever happiness you can filch or provide , every temporary measure of grace, whatever works.<br /></li><li>A bigger part of your existence is luck, more than you like to admit. Don't think about it, you will have a panic attack.<br /></li></ul>little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-4859438166492888252010-01-20T22:37:00.000+01:002012-03-13T18:38:48.323+01:00I get too scared, So I stand up instead, I go wild...<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiUHRw4pvztNLHQ-EcBJLwIHSVPmEG-kP8NHR7ByDjKoXPAZIsGFKBp5g10i5MP_yoFa_lgGWLkFud6oL-wR2_5H0vmT9wQrc_c1RzGKiypGV2tigaZzuGVD1cNmerzJSdkfK5NV6uH7lmh/s1600-h/2wishful-thinking-499x326.jpg"><img style="margin: 0px auto 10px; display: block; text-align: center; cursor: pointer; width: 320px; height: 209px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiUHRw4pvztNLHQ-EcBJLwIHSVPmEG-kP8NHR7ByDjKoXPAZIsGFKBp5g10i5MP_yoFa_lgGWLkFud6oL-wR2_5H0vmT9wQrc_c1RzGKiypGV2tigaZzuGVD1cNmerzJSdkfK5NV6uH7lmh/s320/2wishful-thinking-499x326.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5428944326403047698" border="0" /></a><br />Ne pišem često, jer nemam vremena ni koncentracije. Uveče se sručim na kauč, ako nisam na predavanjima na masteru, evropske integracije, fakultet političkih nauka, ili na francuskom, jedina ljubav koja me za sada intelektualno pomera i zabavlja, ili ne lektorišem knjigu ili ne prevodim feminističku istoriju, za male pare, evo već godinu dana, a ako sve to ne, ja sednem pa čitam po netu, ili čitam nešto svoje, a najviše volim da sa sestrom sednem za naš crveni sto i da raspravljamo o sebi, drugima, životu i ostalom. Uglavnom o onome što prolazi pored i dolazi, jer ja ne želim da ga ispustim samo zato što se opravdavam nedostatkom vremena.<br /><br />Ja mislim da sam ja uglavnom pozitivno orijentisana, malo naivno a blesavo, uglavnom racionalno i ludo, pa zato smatram da je dobro što sam zdrava, to mi je najvažnije, da imam divne prijatelje i generalno svi oni su dobri ljudi, naravno svako ima svoje bubice, ali ja samo takve privlačim - dobre i lude - jer sam onim zlim dosadna i nezanimljiva pa me zaobilaze, hvala bogu, evo već 10 godina od kada ne idem u srednju školu :)<br /><br />Mene tako moji ljudi izvuku s vremena na vreme iz loop-a u koji upadnem i promene mi pogled na samu sebe. Pre neko veče S. me usmerila na ono što sam davno odlučila, a to je, ako sam već dosta uradila da bih stigla dovde gde jesam, pa ne mogu to sad umanjiti da bi se neko pored mene osećao bolje iako ne dostiže taj nivo samokritičnosti i snage jer neću da se ponašam osorno i nadmoćno. Hajde da bude i ovako: nismo svi isti. Nismo. Najveća greška samoupravljanja - da će svi biti radni i vredni - neće. Ljudi mnogo lažu. Sebe najviše i najpre, pa preko te samoobmane ubede i sve druge. Izmisle fine fraze da to upakuju. Ja neću da lažem da sam nešto što nisam. Ali neću ni da umanjim svoju veliku promenu. Ja sam se za to gadno ispomerala i izmrcvarila. Držala se na tankoj niti. Držali me moji ljudi. Neću da dozvolim da sve to bude za džabe. Izvini ponekad licemerni svete, ali neću da živuckam. I lažuckam. Mi ljudi smo failing creatures, slabi, padnemo, tela nam propadaju, mi ih održavamo najbolje što možemo, grcamo, uplašeni smo, ne znamo šta bismo i onda tako, iz straha da ne padnemo, da ne pogrešimo ili se ne ozledimo, čučimo u mišjoj rupi i čekamo. Tako i ja. Nisam ništa bolja za mnoge svoje kukavičluke, kada nisam uspela da se izborim sa sobom i da tresnem sebi istinu u lice. Sad umem, sve češće. Rade to moji anđeli. I ja se osećam bolje, mnogo puta. Ništa mi još nije bilo od istine. Od laži sam mnogo patila. Laži prema samoj sebi i onda i drugima. Nisam u osuđujućem fazonu da idem da govorim ljudima kakvi su. Niti bilo koga osuđujem. Samo neću da čekam da se neko smisli ili da mu povlađujem u samoobmani ako to košta mog vremena. Ja ću dalje za svoj ćeif. I ljubav nije nešto što daješ i uzimaš u društvu kukavice. Za ljubav treba hrabrosti priznati da voliš i da svesno rizikuješ da te tresne ako se ne uhvati u mrežu onog drugog. Počela sam da učim i o sebi i drugima i vezama. Neću konvencionalan život. Neću ni dramu, izmišljenu. Hoću da idem paraleleno sa tom osobom, svojim putem, jer svako prvo mora da ostvari samoaktualizaciju, kako reče Maslov, da bi bio srećan sa drugima.<br /><br />Ja volim simple life. Možda malo komplikovaniji fil za nadev. Osnova - prava. Fil - možeš da izmišljaš. Dodaj i badem i cimet i stavi cvet jasmina za ukras. Ali znaj da se osnova pravi od putera, brašna i jaja. Nema tu velike filozofije. Voli se ili se ne voli. Kao u filmu, samo se vi smejte, ali ako tražiš baš tu ženu, okrenućeš njih 100 iz telefonskog imenika dok se ONA ne javi. I šta tu ima, ako je hoćeš naći ćeš je, ako nećeš, nisu izgovor objektivne okolnosti već samo tvoj kukavičluk ili prosto (ne)svesna istina da je ti dovoljno ne želiš.<br /><br />Evo šta kaže Pjer, lik Ane Gavalde u "<a href="http://www.paideia.rs/component/page,shop.product_details/flypage,shop.flypage/product_id,245/category_id,12/manufacturer_id,4/option,com_virtuemart/Itemid,18/">Voleo sam je</a>"...<br />"Svi mi okolišimo, nalazimo izgovore, uspevamo da se nagodimo tako da nam bude udobno i sve potaman. Svi mi negujemo svoj kukavičluk, hranimo ga i pazimo kao kućnog ljubimca. Takav je život. Postoje hrabri, odvažni, i postoje oni koji se prilagode okolnostima. Tako je lakše...<br />Često srećem ljude koji pomalo pate, samo malo, ali taman dovoljno da promaše sve, da postanu zauvek gubitnici..." "Iz straha da život ne postane teži, složeniji, pustio sam da sreća prođe pored mene"... "Moje uspomene, kajanje i kukavičluk sasvim su me porazili."<br />"Čak i kada život poričeš, ili ga zanemaruješ, čak i kada odbijaš da ga priznaš i prihvatiš, život je jači od tebe. Život je jači od svega. Ljudi su se vraćali iz logora i ponovo pravili decu."<br /><br />Život=ti, unutrašnje ti...<br /><br />Cinizam pomaže ali ne dovodi do upoznavanja...Posle pronalaženja smisla samoće, a to je razumevanje samog sebe, istina nije tako crna. U stvari, zabavna je.<br /><br />Možda je strašno napisati, ali istina je uglavnom jednostavna i banalna. Ali nije samim tim manje vredna. Samo je teže u nju poverovati. Zato što očekujemo veću istinu. Zato što želimo da verujemo u afterlife. Zato što verujemo da ima nešto više od toga da li ima cimeta u kafi i da li je on zaboravio koja je naša omiljena crna čokolada. Ume život da nas demantuje, ali uglavnom nas preduhitri. Zato što očekujemo najgore ili nešto neverovatno. A on je, kako reče Carver, uvek "a small good thing". Or terrible and awful. Either way, it is no nuclear physics. Zato je jedna od mojih odluka do 10. januara (nisam mogla 1.1. morala sam da se istreznim :) da se više smejem, onda da ne paničim oko svega, tipa što mi nema naočara, da ne histerišem oko gluposti pa ni oko velikih stvari, da mislim na ključnu reč "dedramatizovati", da ne budem više u <span style="font-style: italic;">I worry </span>mode-u, da se ne bojim da pričam sama sa sobom niti da ustanem u sred noći iako noćna lampa ne gori, da ne mislim samo na najgore i da ću zamisliti svoje profesore u gaćama dok me rešetaju, a da ću svoju ambiciju ograničiti na ono što me pomera da ostvarim svoje maksimume, a ne na ono za šta su mi drugi rekli da su moji maksimumi. Jer na kraju ja ću biti ta koja će se boriti sa prevelikim obavezama ili preteranim ciljevima. Kako mi reče moj anđeo "Nećeš biti master student na LSE-iju. Pa šta? Mogla si nikada da to da ne shvatiš! Zamisli kako bi ti onda bilo teško. Ovako - znaš šta te ne čini srećnom? To da stalno želiš da odeš na LSE!" I stvarno, kad priznaš sebi "hej, nisam genije, ali nije da mi fali vijuga za neke stvari", mnogo se lakše diše. Ne paničiš zato što ti je vrhunac sreće jednog dana pravljenje kolača. Naravno ne pretvaraš se u Sosu iste noći. :)<br /><br />Tako da, ako ikada pomislite da je ovaj život strašan, setite se Širli Meklejn "Life is a bowl of cherries, so never mind the pits." You can always get bowl of pine cones, and what I are you going to do with it? Bolje trešnje, pa makar kisele, nego neke tamo šišarke.little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-66542075376659044712009-12-05T00:11:00.000+01:002012-03-13T18:38:48.352+01:00when you are in love, you are in no hurry<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8q5PUkapBV2cYoBL-Ts4Vs9WGg4sosEEIqTVA9KzQNHj72W8h4suP6e-rf-XbIhVJjYsl-rS2iL4NmO-QvAtYc2rjuTDUi8e0Y-Ilw4VtzokYss23gJhuux_Q5vR4P1jVhJFONjQ8M4nz/s1600-h/kath+bloom.jpeg"><img style="margin: 0px auto 10px; display: block; text-align: center; cursor: pointer; width: 249px; height: 188px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8q5PUkapBV2cYoBL-Ts4Vs9WGg4sosEEIqTVA9KzQNHj72W8h4suP6e-rf-XbIhVJjYsl-rS2iL4NmO-QvAtYc2rjuTDUi8e0Y-Ilw4VtzokYss23gJhuux_Q5vR4P1jVhJFONjQ8M4nz/s320/kath+bloom.jpeg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5411523416020533042" border="0" /></a><br /><br /><a href="http://www.youtube.com/watch?v=nQpYHiB0k6k">hesitating to kiss</a>little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-73497110467868335692009-11-13T11:22:00.000+01:002012-03-13T18:38:48.337+01:00"she walks in beauty like the night"<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg7WnSWW9gexwdukHV8SdinR8RfBlX0LHiP2Ckgao3ylbusQ5AVr4Zao-t-K6HBu4liijur-r5ln2rs9etYhHvsqrrjVHjwyxRwDim8Gw2TP7uJkUPGtLS7e4QxslYWBbsz7vQrmQU38Rc4/s1600-h/disgrace.jpg"><img style="margin: 0px auto 10px; display: block; text-align: center; cursor: pointer; width: 261px; height: 320px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg7WnSWW9gexwdukHV8SdinR8RfBlX0LHiP2Ckgao3ylbusQ5AVr4Zao-t-K6HBu4liijur-r5ln2rs9etYhHvsqrrjVHjwyxRwDim8Gw2TP7uJkUPGtLS7e4QxslYWBbsz7vQrmQU38Rc4/s320/disgrace.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5403531872033132466" border="0" /></a>Ovaj post je moj-pokušaj-recenzija filma "<a href="http://www.imdb.com/title/tt0445953/">Sramota</a>" Stiva Džejkobsa koji smo gledali na festivalu Slobodna zona u sredu, 11. 11. 2009. godine u punoj sali DKC-a. Recenziju sam pisala da bih je poslala organizatorima festivala koji su pokrenuli akciju da gledaoci i posetioci festivala pišu recenzije.<br /><br />"<span lang="SR">Džon Majkl Kuci, dvostruki dobitnik Bukera i Nobelovac, rođen je i dugo je živeo i radio u Južnoj Africi, a poslednjih nekoliko godina živi u Australiji. Njegovi romani su pored izmišljenih svetova i prostora metafikcije kao što je <i style="">Fo</i>, uglavnom smešteni u ove dve države. Postoji opasnost da jedna ovakva generalizacija odvede na pogrešan kolosek, ali može se reći da Kuci piše o državama u čijoj istoriji je izvršeno nasilje nad autohtonim stanovništvom, tako da je rasna implikacija neoboriva. U Johanesburgu, u čuvenom Distriktu živi oko 2 miliona ljudi u izmaglici izdvojenosti, bede i zatvorenog kruga u koji savremeni poredak pravila i odredbi belog čoveka smešta sve što nije belo, hijarhijski određeno, ženomrzačko i predstavlja na neki način legitimno nasilje. Bela rasa je odredila ko će voditi glavnu reč. Još jedna važnija generalizacija na kojoj će se zasnivati ova recenzija jeste kako je <i style="">Sramota</i>, Kucijeva najslavnija knjiga, kasnije i film Stiva Džejkobsa, inače rađen po istoimen<span style="font-family: arial;">oj knjizi, u stvari najviše priča o mržnji prema ženama i ženskom principu.</span></span> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify; font-family: arial;font-family:arial;"><span lang="SR"><o:p></o:p>Sve žene čije komentare sam uspela da čujem u sredu veče, 11. novembra 2009. godine u sali DKC-a su imale jednu istu reakciju: Bože, zašto je Lusi tako glupa i pasivna? Kako su zaista žene prikazane u ovom filmu? Kao neko ko nema volju i moć da promeni poredak stvari, jer one žive, kako je to Lusi rekla u Južnoj Africi. To je prostor u kome je žene nemaju nikakva prava, naravno ako izuzmemo one žene, uglavnom bele, koje imaju identifikaciju, pismene su, imaju svoje prihode i nisu vlasništvo muškaraca. U Kucijevoj Južnoj Africi žene ne preduzimaju akciju da se zaštite i odbrane od muškaraca, jer je ženski princip - ljubav prema prirodi, ljudskoj i običnoj - potpuno razoren. Sve žene su pasivne, lepe i treba da, poput Melani, u svojoj lepoti šetaju pod muškim zvezdanim nebom i služe kao objekat žudnje istim. Film jasno pravi razliku između ljubavi i žudnje. Ljubav se jedino vidi u Lusinoj brizi za pse, zemlju i cveće. Svi ostali junaci imaju samo žudnju, želju za posedovanjem, kontrolom, nasiljem i seksom. U ovom filmu seks je vrlo često nasilje. Muškarci imaju pravo na njega. Dejvid je održao predavanje Lusi o tome kako pas koga je gazda tukao svaki put kada bi poželeo neku kučku i da pas sada svoj nagon povezuje sa nasiljem. Nekoliko minuta posle toga, tri nepoznata muškarca siluju Lusi jer, kako ona kaže, smatraju da treba da joj nešto naplate za to što su njeni beli preci silovali crne žene i pravili lepu kuću na kraju vijugavog puta. Zločin nad Lusi je simbol uništavanja ljubavi da bi ona ustupila mesto kontroli požude i posedovanja. Lusi je opet oprostila ludom dečaku i hoće da mu pomogne dok ga Dejvid šutira jer je špijunirao dok se tuširala. Njen ogrtač se u tom trenutnku otvara i dečak i Dejvid vide prelepu Lusi golu. Dečak reaguje tako što joj išutira baštu i viče kako će ih sve ubiti. Lusi mora da plati za zločine svojih predaka dok ona samo iskreno želi da spreči ponavljanje nasilja.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify; font-family: arial;font-family:arial;"><span lang="SR"><o:p></o:p>Film je vizuelno inače praznik malih kadrova, olovke i nota na klaviru, profesora u amfiteatru i umrljanih studenata, bele pene talasa na prvom zajedničkom ručku profesora i Melani, Dejvidovog sviranja bendža dok<span style=""> </span>mu pas leži pored nogu, Lusi kako sadi mladice dok uranja ruku u mokru zemlju. Sve je u filmu veoma kontradiktorno iz razloga što Južna Afrika to jeste. Jako je potresna scena u kojoj Dejvid odnosi uspavane, mrtve pse na kremiranje, ali to je stanje civilizacije danas – ima previše pasa o kojima niko ne može da brine, a ipak je bolje kako rekoše da te ubije neko kome je stalo nego neko kome je svejedno. Plakanje je jedan čin osvešćivanja, jer svi sem Lusi ponavljaju to legitimno nasilje u obrascima koji su opšte prihvaćeni. Lusi ostaje na farmi jer gde god otišla, nasilje će je na ovaj ili onaj način sačekati. Na početku je rekla kako svet nije bezbedan jer se kontroliše nasiljem koje isključuje ljubav.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify; font-family: arial;font-family:arial;"><span lang="SR"><o:p></o:p>Svako želi odgovor i rešenje na konfliktne i kontradiktorne situacije. Rešenje nije jednostavno i pitanje je da li ga uopšte ima. Reditelj je samo hteo i uspeo da problem rasvetli sa svih aspekata, komplikovanog kakav jeste bez želje da pojednostavljuje nasleđe istorije nad rodom, rasom i seksualnošću koju su ljudi, hteli ne hteli, ipak napravili."</span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify; font-family: arial;"><a href="http://www.boston.com/ae/movies/articles/2009/09/25/disgrace_is_a_harsh_tale_of_post_apartheid_south_africa/">Boston review</a> nisam čitala, ali u mnogome smo se podudarili...</p>little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-49221345001411081002009-09-07T23:02:00.000+02:002012-03-13T18:38:48.370+01:00and then Labour day came and went...<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhln6nzv3OQWjFyLikTuxJ_upPoHVsJqq8O-XA4yyBDqqlE1EuAzbAEn5nBaoIlnj5QDKhBz2rfplJLBqNJZxUkptAzNNbHdMlBUxukJ8aEhUZMQ7UenRc4kMshHWkpdYWpjb527U1lnHPt/s1600-h/filter+devojka+1.jpg"><img style="margin: 0px auto 10px; display: block; text-align: center; cursor: pointer; width: 200px; height: 200px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhln6nzv3OQWjFyLikTuxJ_upPoHVsJqq8O-XA4yyBDqqlE1EuAzbAEn5nBaoIlnj5QDKhBz2rfplJLBqNJZxUkptAzNNbHdMlBUxukJ8aEhUZMQ7UenRc4kMshHWkpdYWpjb527U1lnHPt/s200/filter+devojka+1.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5378836147232513522" border="0" /></a>Vratili smo se sa letovanja...Bilo je neverovatno! Pogledajte <a href="http://www.flickr.com/photos/blackfrapp/">fotke</a> na flickr-u, ako vas zanima.<br /><br />Jasno mi je da se svi hipsteri lože na tu retro fotografiju i polaDroide, a naravno da se i meni to dopada i zbog hipsterizma i podseća me na taj retro sedamdesetih kako izgledaju sve fotografije mojih roditelja, srećnih u zvoncarama i uskim džemperićima tamo od polovine sedamdesetih do 1981. kada su dobili mene i prestali da nose uske džemperiće i zvoncare. Ja sam rešila da ću nositi retro peep-toes cipele i uske farmerice i kad se udam i rodim troje dece. Naravno, postoji mogućnost da samu sebe demantujem. I za farmerice i broj dece.<br /><br />Setila sam se filma <a href="http://www.imdb.com/title/tt0102050/">Homo faber</a> razmišljajući o letnjim vrućinama. Sećate se prelepe Julie Delpy? U tom filmu oni putuju po grčkim morima dok ih ona snima nekom starom kamerom koja ima predivni zujajući zvuk? Kako je to zeznut film! Ja sam to gledala sa 12 godina. Bože, zašto me neko nije sprečio? Ja sam razumela tada da je on potencijalno njen otac i da krivica nije dovoljna da on ode i ne okreće se više. Sećate se scene na krevetu kada je on gleda i misli se "ne, neću, ne, neću" i ne može da odoli...To leto, ta sparina, to kako se podleže iskušenju. Sećam se kako sam se zaljubila u Sema Šeparda tada. Visok, ružni čovek velikog nosa.<br /><br />Na moru je bilo sjajno. Vruće taman, Jadran je i dalje za mene jedino more, a smokve i belo vino nešto bez čega odbijam da budem na moru. I pjaca na Hvaru na koju sam išla nekoliko jutara u nizu kada ustanem dovoljno rano. I dagnje i kozice u Bačvari na Lastovu i Marineru na Hvaru. I maslinovo ulje iz Konobe na Hvaru koje miriše kad zagrizeš hleb. Svež morski vazduh dok spavaš u vreći napolju pored marine. Nekih 15 minuta svežine svakog jutra pre nego poskaču solarne pege. I mesečina i Nina Simone na putu ka Ubliju dok je na moru svetleo brod koji lovi ribu i kad sam zasuzila zato što sam srećna što mi se događaju takve posebnosti. I svi ti divni ljudi koje smo sreli. I divni ljudi koji su me dočekali kad smo se vratili.<br /><br />Od avgusta živimo u bloku 45, blizu reke, na 50 metara od zemlje, među oblacima. Čitav Beograd nam je pod prozorom kad se probudimo. Kad bi premestili reku na Vračar, onda bih se i ja preselila, stvarno. :) Ovako, stick by the river.<br /><br />Sjajno mi je što je septembar polu jesen polu leto. Otkrila sam predivne tezge na pijaci u blokovima i svake subote i nedelje idem tamo i vučem narandžasta kolica i još ako uspem da odem dovoljno rano, nema srećnije osobe od mene. Pravim sve povrće varijante, a bundeva mi je omiljena. Posle predivne večeri provedene kod I. u najlepšoj kući u Zemunu sa najneverovatnijim pogledom na Dunav, u razgovoru o tome odakle smo i kuda bi volele da idemo, objašnjavala sam I. svoju fascinaciju severnom ravnicom. Ne samo što mi je vazda bilo simpatično da pričam kao oni, od onog nesretnog incidenta na moru u Tivtu još davne 1989, znači pre 20 godina. Ja sam upoznala tu devojčicu iz Bačke Palanke i za dva dana pričala kao prava Sosa, na šta me moja mama gadno izgrdila i svašta mi rekla, meni nije bilo jasno zašto, meni je to kako je ta devojčica pričala bilo strava, jer je pevala dok priča. Meni je vazda bilo interesantno da jedem sve to što se sprema preko reke, počev od austrougarskih nasleđenih poslastica, dobro ne bih ni slaninu odbila realno mada to meso malo i manišem, i onda sam razrešila misteriju da mi je srce tamo gde mi je stomak, a stomak tamo u ravnici, pa sam shvatila da se moram udati nedge u Vojvodini, i nek me V. zeza do sutra!!! Mislim lepa je Šumadija, ima tu svega, ali kod nas nema takvih štrudli i knedli sa šljivama, a da ne pričam da se tamo u ravnici pravi marcipan, i pita od bundeve i kuglof. Pa ljudi oni imaju nešto što se zove <a href="http://www.karlowitz.com/festival_kuglofa.html">Festival kuglofa</a>!!! Da li moram dalje da vam pričam koji mi je omiljeni slatkiš? Mislim da je sve jasno. I da, oni imaju sjajne reči za asocijacije. Kandelaber! Ha, toga nema u Šumadiji. I kibicfenster! Pa brate, to je sematičko bogatstvo, Deutsch zu danken! I drugo, hrana u Vojvodini mi je uvek bila ritual, od kada su mi J. i njena baka Bosanka spremale hranu u Banatu i nije mi smetala ni žuta voda i vetar i depresija. U Šumadiji ubijaju prasiće na dnevnoj bazi, jednog Božića u Topoli na trci traktora oko Oplenca glavna nagrada je bilo prase na ražnju koje su dvojica nosila pored seoske kafane. Meni je Šumadija depresivna zato što je toliko destruktivna. Znam, znam, i na severu imaju svinjokolj. Ali imaju tu blagu narav i pričaju ko da pevaju. Jedva čekam da idem kod I. na knedle, da se izmestimo iz ove džungle. Biće to prava uživancija.<br /><br />Sad imam plan da nabavim kola do proleća i da onda deo odmora provedem po salašima i sa P.-om do vikendice podno Fruške gore i na svim ostalim mestima sa vinima i voćnim rakijama, pa ko preživi.<br /><br />Što se tiče fotografija, za sada slikam mobilnim, nema neku dobru kamericu pa su fotke skoro pa retro. I zahvaljući Sensi otkrila sam taj <a href="http://poladroid.com">PolaDroid</a> pa se zabavljam.<br /><br />Sledeće nedelje počinje francuski i nema zezanja. A, do, tada francuska muzika i preslatki dečaci zvani Phoenix. I bundevara. A za rođiš ću da napravim Halloween theme party sa bundevama, jer je to 2 dana posle rodjendana i taman ću da dobijem gomilu slatkiša jer je trick and treat.little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com5tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-55483707285379794582009-07-14T00:38:00.000+02:002012-03-13T18:38:48.391+01:00I know where the summer goes<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi3xxXPBg73E-o1nvWeqa2AleTtXRlHNXgtTgcVB5iuTsRKRO7NOwUYioO-O1s8yrjnKK7GnEX5Cl1VzuUbsU6whqGHut2PdvD6N6I46CavEwaVcdglxYye3HXrpOoz2EXUB-ccuWkfgmPI/s1600-h/lastovo_v.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 200px; height: 169px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi3xxXPBg73E-o1nvWeqa2AleTtXRlHNXgtTgcVB5iuTsRKRO7NOwUYioO-O1s8yrjnKK7GnEX5Cl1VzuUbsU6whqGHut2PdvD6N6I46CavEwaVcdglxYye3HXrpOoz2EXUB-ccuWkfgmPI/s200/lastovo_v.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5358214900089262354" border="0" /></a><br /><span style=";font-family:times new roman;font-size:100%;" ><span style="font-weight: bold;"><br /><br /></span></span><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigM19HIHRcN9js_n_IP22Asj-9hPln9Uubb6jiwqLA-0MItJgiIDGYX7IWEbjKXOIK52btVWsjQ1agH08TYsK3-IGq9RKK1h6X9NaW0bwujRHiYEfm1IvBYAaX2lLIJEwrB_133XTQmOn6/s1600-h/hvar-map.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 322px; height: 107px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigM19HIHRcN9js_n_IP22Asj-9hPln9Uubb6jiwqLA-0MItJgiIDGYX7IWEbjKXOIK52btVWsjQ1agH08TYsK3-IGq9RKK1h6X9NaW0bwujRHiYEfm1IvBYAaX2lLIJEwrB_133XTQmOn6/s200/hvar-map.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5358214798801491826" border="0" /></a><br /><br /><span style=";font-family:times new roman;font-size:100%;" ><br /><br /><br /><br /></span><br /><span style=";font-family:times new roman;font-size:100%;" ><span style=";font-family:trebuchet ms;font-size:85%;" ><span style="font-family:arial;">Letujemo na ova dva divna ostrva!</span><br /></span><span style="font-size:85%;"><br /></span></span><span style="font-size:85%;"><br /></span><!--[if gte mso 9]><xml> <w:worddocument> <w:view>Normal</w:View> <w:zoom>0</w:Zoom> <w:hyphenationzone>21</w:HyphenationZone> <w:punctuationkerning/> <w:validateagainstschemas/> <w:saveifxmlinvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid> <w:ignoremixedcontent>false</w:IgnoreMixedContent> <w:alwaysshowplaceholdertext>false</w:AlwaysShowPlaceholderText> <w:compatibility> <w:breakwrappedtables/> <w:snaptogridincell/> <w:wraptextwithpunct/> <w:useasianbreakrules/> <w:dontgrowautofit/> </w:Compatibility> <w:browserlevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel> </w:WordDocument> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:latentstyles deflockedstate="false" latentstylecount="156"> </w:LatentStyles> </xml><![endif]--><style> <!-- /* Font Definitions */ @font-face {font-family:Wingdings; panose-1:5 0 0 0 0 0 0 0 0 0; mso-font-charset:2; mso-generic-font-family:auto; mso-font-pitch:variable; mso-font-signature:0 268435456 0 0 -2147483648 0;} /* Style Definitions */ p.MsoNormal, li.MsoNormal, div.MsoNormal {mso-style-parent:""; margin:0cm; margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:12.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-font-family:"Times New Roman";} @page Section1 {size:612.0pt 792.0pt; margin:70.85pt 2.0cm 70.85pt 3.0cm; mso-header-margin:35.4pt; mso-footer-margin:35.4pt; mso-paper-source:0;} div.Section1 {page:Section1;} --> </style><!--[if gte mso 10]> <style> /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-ansi-language:#0400; mso-fareast-language:#0400; mso-bidi-language:#0400;} </style> <![endif]--> <p class="MsoNormal" style="margin: 0cm 0cm 12pt 18pt;font-family:trebuchet ms;"><span style="font-size:85%;"><o:p> </o:p></span></p><!--[if gte mso 9]><xml> <w:worddocument> <w:view>Normal</w:View> <w:zoom>0</w:Zoom> <w:punctuationkerning/> <w:validateagainstschemas/> <w:saveifxmlinvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid> <w:ignoremixedcontent>false</w:IgnoreMixedContent> <w:alwaysshowplaceholdertext>false</w:AlwaysShowPlaceholderText> <w:compatibility> <w:breakwrappedtables/> <w:snaptogridincell/> <w:wraptextwithpunct/> <w:useasianbreakrules/> <w:dontgrowautofit/> </w:Compatibility> <w:browserlevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel> </w:WordDocument> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:latentstyles deflockedstate="false" latentstylecount="156"> </w:LatentStyles> </xml><![endif]--><style> <!-- /* Style Definitions */ p.MsoNormal, li.MsoNormal, div.MsoNormal {mso-style-parent:""; margin:0mm; margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:12.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-ansi-language:SR-CYR;} @page Section1 {size:210.0mm 842.0pt; margin:72.0pt 89.85pt 72.0pt 89.85pt; mso-header-margin:36.0pt; mso-footer-margin:36.0pt; mso-paper-source:0;} div.Section1 {page:Section1;} --> </style><!--[if gte mso 10]> <style> /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0mm 5.4pt 0mm 5.4pt; mso-para-margin:0mm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-ansi-language:#0400; mso-fareast-language:#0400; mso-bidi-language:#0400;} </style> <![endif]--> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 18pt;"><span lang="SR-CYR" style="font-family:Arial;"><o:p> </o:p></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 18pt;font-family:trebuchet ms;"><span style=";font-family:Arial;font-size:85%;" lang="SR-CYR"><br /></span></p><p class="MsoNormal" style="margin-left: 18pt;font-family:trebuchet ms;"><span style=";font-family:Arial;font-size:85%;" lang="SR-CYR">I sada news update</span><span style=";font-family:Arial;font-size:85%;" lang="SR-CYR"><o:p></o:p></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 18pt;font-family:trebuchet ms;"><span style=";font-family:Arial;font-size:85%;" lang="SR-CYR">- bez obzira šta rekao grof Olmaši, ja volim mape. Mapiraju svet, crtaju granice zbog kojih se ratuje, geografiju je promovisalo Kraljevsko geografsko društvo da bi odredilo šta su britanske a šta francuske kolonije, ali to u mom svetu (haotičnom) unosi red i sistem. I onda razumem šta M. priča za trajekte i katamarane koji će da nas prevoze.</span><span style=";font-family:Arial;font-size:85%;" lang="SR-CYR"><o:p></o:p></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 18pt;font-family:trebuchet ms;"><span style=";font-family:Arial;font-size:85%;" lang="SR-CYR">- polažem testove za vožnju u petak. nek mi je Stjuart u pomoći.</span><span style=";font-family:Arial;font-size:85%;" lang="SR-CYR"><o:p></o:p></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 18pt;font-family:trebuchet ms;"><span style=";font-family:Arial;font-size:85%;" lang="SR-CYR">- profeskorka nemačkog mi je genije za sisteme. majke mi, tu ženu treba iznajmiti da vam organizuje život. sve, ali sve. potpuna kraljica! 10.000 Word fajlova metodike. to što ona ne radi u školi je najveći propust našeg korumpiranog zapošljavanja u obrazovnim institucijama. generacije uskraćene.</span><span style=";font-family:Arial;font-size:85%;" lang="SR-CYR"><o:p></o:p></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 18pt;font-family:trebuchet ms;"><span style=";font-family:Arial;font-size:85%;" lang="SR-CYR">- hrvem se sa zdravstvenim sistemom samo da bi me neki dom zdravlja primio u evidenciju. nema mesta, ne šalju se kartoni, birokratski košmar. majko moja.</span><span style=";font-family:Arial;font-size:85%;" lang="SR-CYR"><o:p></o:p></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 18pt;"><span style=";font-family:Arial;font-size:85%;" lang="SR-CYR">sad ide deo na engleskom, no special reason at all.</span><span style=";font-family:Arial;font-size:85%;" lang="SR-CYR"><o:p></o:p></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 18pt;"><span style=";font-family:Arial;font-size:85%;" lang="SR-CYR">- waking up to us so the chapter is closed. no hard feelings, nothing of the kind. hopefully, long-lasting friendship. no need to bear grudge or sth like that. just that I do not know any break-up songs, in the sense that break-up was not resentful. My blog is younger than my relationship. That it was. </span><span style=";font-family:Arial;font-size:85%;" lang="SR-CYR"><o:p></o:p></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 18pt;font-family:trebuchet ms;"><span style=";font-family:Arial;font-size:85%;" lang="SR-CYR">- happy to escort L. to London. Oh, so many beautiful books and clothes are to be here when L. returns in August!</span><span style=";font-family:Arial;font-size:85%;" lang="SR-CYR"><o:p></o:p></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 18pt;font-family:trebuchet ms;"><span style=";font-family:Arial;font-size:85%;" lang="SR-CYR">- after losing a lot of weight, I need to buy a lot of new things. new swimming suit is No.1 on the list. definitely, the thoughest one.</span><span style=";font-family:Arial;font-size:85%;" lang="SR-CYR"><o:p></o:p></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 18pt;font-family:trebuchet ms;"><span style=";font-family:Arial;font-size:85%;" lang="SR-CYR">- cannot wait to read dubravka ugrešić - muzej bezuvjetne predaje. I love that woman!</span><span lang="SR-CYR" style="font-family:Arial;"><o:p></o:p></span></p> <p class="MsoNormal"><span lang="SR-CYR" style="font-family:Arial;"><o:p> </o:p></span></p>little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-19324378969304384332009-06-06T11:57:00.000+02:002012-03-13T18:38:48.405+01:00"njegov se život dijelio na dva kolosijeka, i on je izabrao krivi."<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjB4zi83vsINSd_2Nj3Ep_Q70oLscD07X1_55kzDVoz7rZ6RrlBhUdfUw_ljI3tP91JB0sfAxKUGUtefuxljeif2fPINkgmvXaRUiWOD2XUeGMaMwJPZ-FmyFu0Kv_BpIVLYZyHuX3YDEq8/s1600-h/jebo+sad+1000.jpg"><img style="margin: 0px auto 10px; display: block; text-align: center; cursor: pointer; width: 215px; height: 320px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjB4zi83vsINSd_2Nj3Ep_Q70oLscD07X1_55kzDVoz7rZ6RrlBhUdfUw_ljI3tP91JB0sfAxKUGUtefuxljeif2fPINkgmvXaRUiWOD2XUeGMaMwJPZ-FmyFu0Kv_BpIVLYZyHuX3YDEq8/s320/jebo+sad+1000.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5344152306307886018" border="0" /></a>Ja sam za sada pročitala samo ovu, pored kolumni koje redovno čitam od recimo početka ove godine i kako je B. danas u CD-shopu, među gomilom onih prljavih diskova, ugledao dotičnog pisca, prišao mu i pitao da li je istina da večeras čita na Krokodilu, i isti onako šmekerski opušteno mu rekao "dodji, biće kul", ja znam gde ja idem tunajt sigurno. Kako kaže B. car i genij se mora ispoštovati. Muzej 25. maj, oko 23h.little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-26122946008076831012009-06-02T16:17:00.000+02:002012-03-13T18:38:48.418+01:00"I love my car"<div style="text-align: justify;"><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTVIhPCwrlUHvvO3wJKFGsTvmnliau92bZZy4f1GxQgQjeH1a60ArqZ4jpRJTrcl9yXus_rrJPPbJ4nbwIk8bR6S_ad8ankGgyqYNFTqJcrfEV8_UFJFuOGkYosLg0gpwvb6p44oW41fC7/s1600-h/pink_lady_kit.jpg"><img style="margin: 0px auto 10px; display: block; text-align: center; cursor: pointer; width: 320px; height: 320px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTVIhPCwrlUHvvO3wJKFGsTvmnliau92bZZy4f1GxQgQjeH1a60ArqZ4jpRJTrcl9yXus_rrJPPbJ4nbwIk8bR6S_ad8ankGgyqYNFTqJcrfEV8_UFJFuOGkYosLg0gpwvb6p44oW41fC7/s320/pink_lady_kit.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5342734836118832450" border="0" /></a>Kako znam da nema šanse da ipak na kraju kupimo roze auto, jer zaista bi morali pomiriti nepomirljive razlike, a možda bi ga i krali ovi iz kraja samo zato što je roze, smislila sam da bi ovaj set bio sasvim zadovoljavajući.<br /><br />ovaj divni čovek, zvani Stuart Murdoch, priča o svom projektu <a href="http://www.guardian.co.uk/music/musicblog/2009/jun/01/stuart-murdoch-god-help-the-girl">ovde.</a><br /><br />moji časovi vožnje napreduju iznenađujuće dobro! instruktor je pravi teoretičar, ni nalik namrgođenom liku iz "Happy-go-lucky" i još ima <a href="http://www.vozite.com/pocetna.php">svoj sajt</a> posvećen obuci za vožnju.<br /><br />vreme generalno smara ali sam ja danas doživela potpuno prosvećenje, ako ćete mi dozvoliti ovaj izbor reči u nedostatku boljeg, otkrivši potpuno nove strane ličnosti dve osobe iz mog okruženja. Bilo je potpuno sjajno, kratko i ludo ali te ljude sam zaista videla u novom svetlu danas. I oni mene što je najbolje od svega. Pomogli su mi da vidim sebe drugačije. Bože, nikad ne prestaneš da rasteš, ma koliko mislio da si veliki i da si sagledao sve svoje mane i vrline, uspehe i ograničenja. Uvek ima još nešto što treba da otkriješ o sebi i drugima.<br /><br />Hit dana Au Revior Simone - <a href="http://www.youtube.com/watch?v=yiKlfvwCkwU">The Lucky One</a>.<br /></div>little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-55084483616707052852009-05-22T12:50:00.000+02:002012-03-13T18:38:48.430+01:00DJ sets on this lovely hot summer day<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjEVGlHerbdcu1yu35AM6tqYqgsv-MBUVbg87AP-pY49kod8w5GhwN3VFuDpyySzwdDGArxbW0CISwu7n-JuYVsTVbwfHZbdA5yYl9Dqbg6fvEitL2XFLoYbuftchXaAaeEi7fxJdEllDwl/s1600-h/belleandsebastian-2166.jpg"><img style="margin: 0px auto 10px; display: block; text-align: center; cursor: pointer; width: 320px; height: 246px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjEVGlHerbdcu1yu35AM6tqYqgsv-MBUVbg87AP-pY49kod8w5GhwN3VFuDpyySzwdDGArxbW0CISwu7n-JuYVsTVbwfHZbdA5yYl9Dqbg6fvEitL2XFLoYbuftchXaAaeEi7fxJdEllDwl/s320/belleandsebastian-2166.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5338600069492700914" border="0" /></a><br />Ovo je crtež Chris-a Geddes-a, Belle & Sebastian: “DJ night in Glasgow”.<br /><br /><div style="text-align: justify;">Večeras, u Pubu Brod, 29. novembra 39, na ćošku sa Džordža Vašingtona, malo ispod Orla, muziku puštamo B&moi kao real life and DJ couple, sa početkom u 20 časova.<br /><br />Veče pod zvezdama u smogu gusto prometne ulice u Beogradu će vam biti lepše i prijatnije jer slušate pop (svakaki)/alt.kantri/neke post something/some new french music/indie/scandopop/zalutali hip-hop/mnoštvo singlova distributed by wide network of dazed&confused colleagues.<br /><br />Veče pod nazivom "Džudi sreće kauboja" se nastavlja na prethodno u seriji koja će se verovatno završiti kao u onim dečjim slikovnicama - Maja kod lekara, Maja na selu, itd. a možda ipak Džudi odluči da ode na Šri Lanku da gaji zeleni čaj i ostavi kauboja...biće zanimljivo svakako...jer ako Džudi ode veče će prerasti svoju incijalnu nameru da bude occassional event i postati nešto drugo. Stay tuned...<br /><br />Ako se vraćate sa koncerta Nežnog Dalibora gde ćete naći lepšeg mesta i muzičke pozadine da prodiskutujete utiske.<br /><br />Hit of the day <a href="http://www.youtube.com/watch?v=oi0OvJkLiww">StE.</a><br /></div>little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-58765080853399010072009-05-06T19:30:00.000+02:002012-03-13T18:38:48.501+01:00" To enamour myself of my little motor car"<div style="text-align: justify;"><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiP1wT3pq60lm0P9iM-gnek7ulk__oWkzOj24791RMBb658cStDNGn_tjw8ioVXsLYuAOBFVeNRl7mF7JFm1BDcEW_ksVotMG8mGNd574OwkNgocTpVz4oM_oaLjeqF8e6KG1V_RA1Ta-Jb/s1600-h/ikarbus_01.jpg"><img style="margin: 0px auto 10px; display: block; text-align: center; cursor: pointer; width: 320px; height: 138px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiP1wT3pq60lm0P9iM-gnek7ulk__oWkzOj24791RMBb658cStDNGn_tjw8ioVXsLYuAOBFVeNRl7mF7JFm1BDcEW_ksVotMG8mGNd574OwkNgocTpVz4oM_oaLjeqF8e6KG1V_RA1Ta-Jb/s320/ikarbus_01.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5332765236208111458" border="0" /></a><br />Ja ne znam koliko emotivno vi doživljavate gradski prevoz. Možda ga uopšte ni ne koristite. Možda ga kao ja, koristite svakog dana najmanje po sat i po. Moje omiljeno prevozno sredstvo, avaj nije tramvaj jer iako manje zagađuje, jako je nepouzdan i ne dozvoljava mi da isplanirano stignem tamo gde treba. Omiljeni prevoz u Beogradu mi je Ikarbusov niskopodni zglobni autobus. Toliko volim taj autobus pa bih ga ponekad izljubila. I osobu koja ga je dizajnirala. Najvažnije od svega je da je niskopodni. Ne samo to što je lako dostupan osobama koje imaju teškoća u kretanju i što u njemu postoji poseban deo za koji se mogu prisloniti i osigurati kolica već i zato što niske osobe kratkih nogu lepo i lako iako nose bakaluk recimo mogu da uđu u njega ko ljudi bez guranja. Ikarbus je jedna profitabilna firma koja je na žalost sada u vlasništvu Rusa.<br /><br />Šta sam se sad razsentimentalisala nad niskopodcima? Upisala sam časove vožnje danas! Ja i svi maturanti u Beogradu valjda. Uglavnom shvatila sam, to je onaj belleandsebastijanovski osećaj da opet negde kasnim za tom decom koja su tako brza, luda, jedva čekaju da sednu za volan. božemesačuvaj. Pored novog zakona o vožnji koji mi dahće za vratom, ovaj važeći je ako niste znali iz 1982. godine, posle ovog poslednjeg magičnog vikenda provedenog u prirodi sa najdražim osobama na svetu shvatila sam da ne može više tako. Hoću da znam da vozim da mogu da sednem u auto i predivnim putem kroz osunčanu Šumadiju stignem do roditelja na vikend. Da mogu da bez problema da odem sa drugaricama u Karlovce na izlet. Ne treba mi auto da bih njime išla svaki dan na posao. Svašta. Ne treba mi ni da se džekiram na autoputu niti da histerično svuda stižem pre ostalih. Za grad su mi niskopodci savršeni. Treba mi zbog tog divnog osećaja slobode putovanja kada slušaš recimo neku mjuzu, moliš Boga da ti je prazan put i putuješ...najlepši osećaj na svetu. Put ispred tebe i taj osećaj ne može ništa zameniti. Jako volim taj pokret. Izveštila sam se da se u pokretu češljam, perem zube, u busu čitam stojeći i okrećem stranice jednom rukom, umem čak i da stojim u tramvaju da se ne držim, u busu već ne, znam da ću u autu mora<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbhfy1LI7-I4SSus284rmIU0HBl126h6H10qrTM-rVtzFV5e1xuT7R7g2uXkak77VrRFiY6W7E-JEc7GhcEKcvPNzmtaU51t35tfGw38MDi76Eriu_8IYWY3gTl7Mp8dGljvb7ulmzSNOY/s1600-h/nashville+record.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 240px; height: 240px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbhfy1LI7-I4SSus284rmIU0HBl126h6H10qrTM-rVtzFV5e1xuT7R7g2uXkak77VrRFiY6W7E-JEc7GhcEKcvPNzmtaU51t35tfGw38MDi76Eriu_8IYWY3gTl7Mp8dGljvb7ulmzSNOY/s320/nashville+record.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5332772688235582770" border="0" /></a>ti da se koncentrišem samo i isključivo na vožnju ali to me raduje. Malo šta mene tako fascinira da se potpuno na to koncetrišem. I da, uvek sam bila zaljubljena u žene koje dobro voze. Recimo predivna M. koja onomad jednom pevaše back vocals u Lula Mae. Kako ja volim kada ta žena vozi! Prepustila bih se u njenom autu i išla svuda sa njom. Da se razumemo, ja i dalje mislim da žene sve bolje rade od muškaraca a vožnja je uvek bila nešto što muškarci privilegovano govore da rade bolje i kada vidim sigurnu ženu koja vozi kao zmaj ja se zaljubim potpuno. Planiram da budem ista takva. Neću se bojati vožnje ali ću zazirati od kretena na našim putevima. I pobediću svoju urođenu smotanost. Da! Za levo desno test! Onaj sa lampicama i stiskanjem tastera! Razbila sam ga! Nijednom nisam pogrešila! Ha, znači nisam smotana i dezorjentisana! Kad hoću, jelte...<br /><br />Kako B. voli da svrakari (donosi second-hand stvari) ovih dana je u kuću pored još nekih stvari, doneo ploču soundtrack iz Nešvila. Definitivno jedna od najdivnijih second-hand stvari u kući. Potpuno me vratila u vreme opsesivnog gledanja filmova dotičnog. Kakav je car bio taj Alti. Sad čekam da vidim šta će biti sa ovim britanskim filmovima koje svi ove godine nešto hvale, bar ovi blogeri na Gardijanu. Jedva čekam da odgledam sve to...Setila sam se "Happy-go-lucky" danas kada sam uplaćivala vožnju. Kako je ona genijalna. Malo previše histerična možda ali divna. Baš me zanima kakav li će biti moj instruktor. Da li će onako ko njen da bude motkaš. E, da, psiholog mi je u nalazu napisala da sam komunikativna. Hahahaha, lajava što bi rekla moja mama. Ona koja rado priča sa nepoznatim ljudima.<br /><br />Dobila sam od jednog divnog stvorenja knjigu za čitanje "History of love". Upozorila me da se mogu zaraziti njanjavošću iste! ali ne marim. Posle čitanja Olafsona i "Dana zaljubljenih" koji me rasturio onako surovo, čitaju mi se cvetne knjige ako takve postoje. Da, sad završavam Barikov "Okean, more". Sjajna knjiga. Podsetio me na Selina malo. I Konrada. Ali potpuno čudna jedna poetika. Draga moja M. i svi ostali me snabdevaju knjigama stalno. Nikad mi nije bilo slađe čitati. Ovih dana oko mene samo knjige, rasprave o istim, priče, preporuke. Ovo su oni trenuci kada bih volela da sam u Londonu i da kopam po knjižarama i pričam o knjigama i pijuckam čaj i živim jedan divan nedevetdopet život...zašto je studentski život trajao tako kratko...<br /><br />Zaboravila sam kako se zove književni postupak, kada recimo kao kod Čosera, autor okupi sve junake u jednu gostionicu i onda svako priča i onda dolazi do neke interakcije između njih...Elem to je postupak u Barikovoj "Okean, more". Jako mi se dopao. Sve sam zaboravila od tih divnih stvari. A znala sam nije da nisam...Menja mi se ono što pamtim...<br /><br />Dobila sam danas poruku od jedne osobe koja mi je rekla da misli na mene s vremena na vreme i da smatra da ću biti sjajna majka jednog dana...baš mi je to bilo čudno. Pomislila sam na sve te žene kojima se divim kako znaju da voze i gaje decu onako sa ljubavlju. Kao i što voze. Ne deluju mi neurotično i isfrustrirano. Ne deluju mi nezadovoljno. Deluju kao da su <span style="font-style: italic;">at ease</span>. Moje omiljeno stanje. Bez histerije molim. E kad ja porastem i ja ću da budem takva. Za nekoliko godina ne sad. To je proces. Nije lako. Treba mnogo puta pobediti sebe.<br /><br />E da jeste čitali, izvesno je da nam ukidaju vize. Sledeće godine festival u Španiji. Evropo čuvaj se stižemo! Jedva čekam.<br /><br />Sve meditacije po ovakvom danu moraju da se završe soundtrackom Kings of Convenience. E baš njih prve ću da slušam u Španiji. Ili gde već...</div>little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-74106763664800267482009-04-20T22:06:00.000+02:002012-03-13T18:38:48.470+01:00tout doucement<div style="text-align: justify;"><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJSotwDqq-25WLcgGkf7OLwW1zGRvoVkJ6zcyEIAw4XJgoFcMIWY-Z6womAehukH2ugsNAIIBdQd2A7ghYXahKLk6114ae_Q1aqhxn_jlhMTo_mv7YmBr-Q-MY07Be1ahiNg2-Xmku6Aa7/s1600-h/prolece.jpg"><img style="margin: 0px auto 10px; display: block; text-align: center; cursor: pointer; width: 320px; height: 240px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJSotwDqq-25WLcgGkf7OLwW1zGRvoVkJ6zcyEIAw4XJgoFcMIWY-Z6womAehukH2ugsNAIIBdQd2A7ghYXahKLk6114ae_Q1aqhxn_jlhMTo_mv7YmBr-Q-MY07Be1ahiNg2-Xmku6Aa7/s320/prolece.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5326869714426660930" border="0" /></a>grozno sam posentimentalila, znam. kakvi su to naslovi i slike, pjaf. cinizam mi je otišao na odmor. malkic sam se samo uzbudila što je madona opet pala sa konja. što kaže šeldon, prosto ne znam kakve su društvene konvencije za ovakve prilike kada ti se prosto čini da je to nešto što opažaš a nije smeće oko kontejnera jer zaboga ne ide to unutra nego pored, nešto lepo. to što prolazi ispred očiju ovih dana izaziva osećaj lepog.<br /><br />ne moram baš to da delim i sa inter'netom (tako baka lu akcentuje, ne izmišljam), ali hoću. feist ima tu divnu pesmu, to je obrada valjda ali je na francuskom. moja nova amour. potpuno sam pobenavila za istim i koristim svaki (retki) slobodni trenutak da čitam, pišem, konjugiram, i ostalo. nemam vremena a opet se nađe vreme. čitajući "<a href="http://www.geopoetika.com/book.php?id=1565">carstva reči</a>" (još jedno blago naše poslovno-kućne biblioteke) shvatila sam da nisam imala živaca da čitam o svim jezicima redom, kako hronologija zapoveda, nego sam se odmah bacila na frankofoniju. stvarno treba razumeti te francuze onako kao narod da bi im razumeo jezik. ta katolička meka birokratije i klasa se potpuno reflektuje u svom jeziku. izuzetak, pravilo, izuzetak, pravilo. piši, briši, stavi, menjaj, ne tako tu, tako ovde. gimnastika mozga, majke mi. a opet nešto što tamo piše. kroz jezik se vidi uticaj zemlje. znam, znam, amerikanci su pobedili u drugom ratu, maršalov plan je gradio posleratnu evropu, pobednici su nametnuli svoju ideologiju i jezik, oni su se kačili sa rusima pa su zato imali naprednu sputnik generaciju koja se zaposlila u ibm-u i napravila internet i ostalo, pa zato svi tehnološki izrazi potiču iz engleskog, ali opet kad pogledate sve što ima veze sa gastronomijom, estetikom, umetnošću, filozofijom, psihoanalizom, birokratijom naravno i još nekim sitnicama, je poteklo od francuza. samo gledajte koliko francuskih reči je ušlo u engleski jezik, a potiču iz tih oblasti. u knjizi se u jednom trenutku kaže, parafraziram, dok je ostatak Evrope jeo repu, u Francuskoj se lepo jelo i pilo i sve običaje oko jela, korisne i lepe, ostatak Evrope je uzeo od Francuza. sviđa mi se ta teorija. hvala bogu da nismo prihvatili engleske gastronomske obrede. mada ne mogu francuzima oprostiti kolonijalne zločine ko što neću ni englezima nikada. za to kako se englezi ponašaju kada nisu kod kuće čitala sam "srce tame", ali u originalu, kažu da je u prevodu profesora zorana paunovića fenomenalan. za to kako se francuzi ponašaju kada nisu kod kuće čitala selinovo "putovanje na kraj noći". što bi rekli, druga strana medalje.<br /><br />gledali smo za vikend marie antoinette. muzika je naravno potpuno predivna, ona koju izvodi the radio dept. kakvi genijalci, još jednom se potvrđuje kako radi mašta u švedskoj sobi. sofija ima te neke divne melaholične kadrove koji valjda dočaravaju usamljenost i otuđenost marije napuštene od strane svog blesavog muža koji je na čudan način poštuje i voli. kadar kada sunce izlazi i onaj kada ona sama šeta po vrtovima versaja je potpuno fascinantan. ali mi taj film nije pružio dublji insight u francuski mozak. jeste možda za toliko da shvatim da su tada francuzi upali u takve dugove ne samo zbog strasti za kockom dotične madam nego i pomoći koju su pružali ratu u americi da bi pokazali svoj stav englezima što ih je dodatno finansijski skembalo. sofija u svojoj melanholičnoj otegnutosti strikes again. moram priznati da mi film nije toliko loš. ima svoje momente. ali opet...rekli su mi da je knjiga kul. ako pročitam sve što me zanima, možda ću se pozabati douphine. nikako se ja, za razliku od druga i., ne ložim na te aristokrate. šta su sve imali a nisu iskoristili, budaletine...<br /><br />profesorka francuskog nam je divna. stvarno imamo sreće. madam profesorka ima iskustva, nikada se ne zbunjuje, ne događa joj se da ne zna odgovor, puna je anegdota, šali se, duhovita je, a onakva kakvom uvek zamišljate francuskinju. moj stereotip - lepa, a ne vulgarna, elegantna, a ne uštogljena, fina, a cinična (zajebant što kažu), pametna a ne nabija na nos, savršena. baš se radujem svakom času, štreberka.<br /><br />e da, završila sam <a href="http://www.carobnaknjiga.co.yu/index.php?option=com_content&task=view&id=156&Itemid=26">knjigu</a>. poludela sam kad sam videla da je prepručuju domaćicama. wft? ova žena je završila filozofiju, pa to je blasfemija. a i ovde nema instant recepata. samo malih rituala, to šta slušati dok obavljate toaletu. ima doduše to buržoasko oduševljavanje umetnošću, klasikom, japanom, i ostalim. knjiga ima dobar uvid u francusko društvo, mada mi fali više uvida u imigrantsku klasu koje se dotiču preko kućnih pomoćnica i slika na televiziji dok besni klinci iz predgrađa pale automobile jer kako kaže jedna od naratorki nemaju osećaj potpunog identiteta, jedan nikad nisu ni imali a drugi i da hoće, a hoće, ne mogu da usvoje jer su emigranti, ali dobro za ono gde je knjiga smeštena i šta autorka kao profesorka filozofije i može da poznaje (srednja i viša srednja klasa) knjiga je potpuno na mestu. baš me inspirisala. nisam davno pročitala nešto takvo. sad ću još da završim olafa olafsona i njegove priče i onda se bacam na poveliki prevod koji treba da bar radim, ako ne završim, a nikako da se nakanim.<br /><br />zahvaljujući m. otkrili smo predivni čaj iz Apropoa, zove se Geisha, to je zeleni čaj sa svim divnim voćem sveta plus cvetovima različka. znate onu scenu iz marie antoinette kada ona pravi čaj i cvet se rastvara u šolji? e ovo je tako. a miris je neverovatan. skup čaj ali vredi svaku paru.<br /><br />znate svi naravno da je stuart murdoch napravio mjuzikl - god help the girl. da se <a href="http://www.youtube.com/watch?v=NpV_ma_zed4">obavestite</a>. divno ovo proleće. camera obscura danas izdaje novi album. supernatural sad u nedelju. lula mae će možda stvarno u studio. i ja kao hit dana preporučam - <a href="http://www.youtube.com/watch?v=tw3b6sfbv6g">u duhu proleća</a>.</div>little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-43818371302345067922008-12-29T23:00:00.000+01:002012-03-13T18:38:48.456+01:00"Blow up in the face of my rivals I swear and I rant, I make quite an arrival"<div style="text-align: justify;"><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQJX1aull6aixpBnN9WbXLqiRYXOeX8c2F5aMli4KxDmx9mZoqbI_wEVhcq2uGFK7-snfZgTfe2t7zA8yHDGfN87QHm0ns3FSjP4G60uuUFfak5n2VdsYgm2mRtqDmCwq7ZRcTstQWSu-O/s1600-h/stui.jpg"><img style="margin: 0px auto 10px; display: block; text-align: center; cursor: pointer; width: 320px; height: 227px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQJX1aull6aixpBnN9WbXLqiRYXOeX8c2F5aMli4KxDmx9mZoqbI_wEVhcq2uGFK7-snfZgTfe2t7zA8yHDGfN87QHm0ns3FSjP4G60uuUFfak5n2VdsYgm2mRtqDmCwq7ZRcTstQWSu-O/s320/stui.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5285336902992996578" border="0" /></a>citiram poslednji album <a href="http://www.belleandsebastian.com/recordings.php?release=36&view=lyrics&lyrics=429">B&S</a>. fotka je sa sajta, Stjuart se inače kandidovao da bude počasni 'dean' univerziteta. bio je treći. mi u 2008. preživesmo izbore, duple. uh...<br /><br />svi prave neke liste. ja lično pročitala desetak od subote, muzičkih uglavnom. moja lista je potpuno lična valjda, i mogla bi da bude zb(i)rka 'achievements and failures' a možda i samo popis ko što će sve radnje da urade posle nove godine kada sva roba konačno nestane sa rafova. požurite Srbi, niste sve pokupovali, budžet je usvojen, morate da potrošite sve pare do novaka inače ništa niste uradili. a posle nove će ionako sniženja, ko još kupuje kad je sniženje...događaji ne nužno redom mada uglavnom da - najvažniji pa dalje.<br /><ul><li>najvažniji događaji godine su jedno izgubljeno prijateljstvo, jedno novostečeno najdivnije prijateljstvo na svetu i preseljenje u zajednički stan u kome sad b. i ja imamo i novi narandžasti kauč, pored custom-made kujne.</li><li>neki potpuno divni novi ljudi u mom životu! hvala! i neki stari, rehabilitovani i drugačiji...<br /></li><li>odlazak sa Zvezdare posle 8 godina. ali planiram da se vratim već.<br /></li><li>nekoliko koncerata Lula Mae - onaj u DKSG neponovljiv, jedinstven, potpuni ugođaj sa sve publikom koja je sedela na podu, neponovljivom, divnom, talentovanom m. kao backvocals, harmonikom u weet jij, a svirka u Botaničkoj možda tehnički najlošija poput ranih Belle and Sebastian, ali definitivno ugođaj godine. m. peva, b. svira gitaru, sunce, zelenilo, m. peva feist i 'so sorry'...ja u letnjoj haljini...magija potpuna!</li><li>koncert godine, meni bar, Bonnie Prince Billy 20. juna u SKC-u. Potpuni kralj taj Billy i kad sa novog albuma zasvira clarinet na "for every field there is a mole", iako je klarinet izostao na koncertu, ja bih da zaplačem. </li><li>miris lipa na dorćolu. nigde tako ne mirišu, valjda zbog pasa.</li><li>nabavila roze bicikl. thanks y.<br /></li><li>kad je muzika u pitanju, najvažnije valjda, odgledala konačno dokumentarac o Wilco i pravljenju albuma Yankee Hotel Foxtrot. mnogo puta odronzala, svaki put kada čujem džefov glas. jedini koji još stvara toliko jake emocije da se manifestuju...<br /></li><li>dva puta u 2008. dala otkaz i promenila posao. treća sreća, je li. davanje otkaza je istovremeno i najlepše i najodvratnije osećanje na svetu. da ne verujete šta sve može da vam prođe kroz glavu. i dalje prolazi.</li><li>počela ponovo ozbiljno da se bavim nemačkim. govorila ga u cugu sedam dana za redom. od blama pričanja rukama i nogama do tečne pijane rasprave o eu proširenju. kasnije opet često govorila u pripitim stanjima...<br /></li><li>počela ponovo da pišem blog, češće krajem godine.</li><li>brat tatinog kuma napravio fenomenalnu dunjevaču, koju planiramo da plasiramo na tržištu. što dunja raste pored morave, nigde ne raste...<br /></li><li>počela da kuvam od kada sam dobila kuhinju, ozbiljno. testo za picu pravim ko maljavi italijanski kuvar. neka kažu koji su probali. čak umem i sa dve ruke. kao da me moja pokojna baka gleda sa strane. imam iste pokrete, sinhrone. nikada nisam uspela da naučim da sviram bubnjeve, ali zato za testo za picu imam prirodnog ritma.<br /></li><li>kad smo kod muzike, uspela da odsviram šopenovo 'sanjarenje' na klaviru u duetu sa b. koji me prati na gitari. inače ga svirala u petom osnovne ali se još uvek sećam.<br /></li><li>sve ostale neuspehe da vežbam, bolje jedem, spavam, viđam drage ljude, manje radim, ne radim to što ne volim i ostalo - sve to je otišlo niz vodu. švajcarskih glečera koji se tope...sledeću godinu gledam kao svoju novu šansu...</li></ul>svetske liste mene naravno pogađaju, ali nemam pametnija posla nego da se njima bavim. svakodnevno iščitam sve blogove i novine na tu temu, pa još i na svom da pišem o tome, a i sestra mi je zabranila. američki izbori, kriza, globalno otopljavanje i ostalo...trudim se da pratim koliko mogu, ali opet više me ponekad brine naš inertni predsednik kućnog saveta.<br /><br />u novoj godini želim i svašta i nešto, ali eto da kažem da sam kudikamo skromna...želim pa isto ko i prošle, sa liste neispunjenih...belle and sebastian okupljanje, izlet na planinu, more - santorini recimo, ta neka plava ostrva, kings of convenience u španiji, isto tako dobar domaći kečap ko ovaj sad, izlet do berlina, vikend na salašu, splavarenje, isto tako dobar roštilj za m.-ov rođendan na Adi, da rasturim d. u badmintonu, i ostalo...i recimo jednu nedelju posvećenu Altmanu u Kinoteci...nikada nisam uspela da nađem taj film "Thieves like us"...<br /></div>little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-80788374165731255392008-12-18T11:03:00.000+01:002012-03-13T18:38:48.513+01:00"todas mis mujeres"<div style="text-align: justify;"><a href="http://www.mybeautifuldisco.com/"><img style="margin: 0px auto 10px; display: block; text-align: center; cursor: pointer; width: 320px; height: 286px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEif9Y24ESyLhVgcpp4wyXsvircOUNqFqoZJxRjemCRWVMIDjROHspVx-BbMrb8WZ19jaDVImEpAV0-YX5fbxRbT_CVMSru4MgX9XuF9Edq4Eojeg49yW9wJlIqKWUoRtCCbEj913yFKIbd6/s320/disco+fotke.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5281091279497952930" border="0" /></a>Ovaj post su više crtice iz selekcije toka misli nego što je smislena priča. Dozvolila sam sebi da mi misli lutaju.<br /><br /><a href="http://www.mybeautifuldisco.com/">My Beautiful Disco</a> je projekat koji je dizajnirao <span style="font-style: italic;">Luca Saini</span>, tako što je sakupio 777 portreta ljudi koji pokazuju/poziraju sa svojom omiljenenom pločom. Ljudi na portretima su različiti, besni, ljuti, srećni i ima i starih i mladih, svih muzičkih žanrova. Kao mala enciklopedija i vremeplov.<br /><br />Za sve je kriva m. što mi donosi te ženske knjige ovih dana i još kad je krenula onako sa obožavanjem da priča o Almodovarovim filmovima i to kako koristi klipove iz filmova da uči španski iz recimo filma <a href="http://www.imdb.com/title/tt0085496/">Dark Habits</a> o naravno ženama, o čemu bi Aldi.<br /><br />To me nekako navelo na to razmišljanje o ženama, pa sam time došla naime do ideje o tome kako su sve uglavnom žene tokom većeg dela mog života stajale nedge sa mnom i pored mene kao prijatelji, neprijatelji, dobri/loši poznanice, kolege, šefovi, one koje sam izbegavala, one koje su mene izbegavale, od ženske osnovne do srednje jezičkog smera do Filološkog fakulteta, do svakog radnog mesta i prostora za izlaske do časova joge. Pritom sada ne vršim negativnu klasifikaciju muškaraca u mom životu, u smislu da su žene bolje i važnije od njih, nego sam razmišljala da su kao što recimo imate oznake pored puta, na mom putu te saobraćajne znake češće igrale žene nego muškarci. I sad kad pokušam da se prisetim lica svih tih žena, ne ide mi. Da pravim foto projekat kao Luka verovatno bi na svakom drugom mestu imala prazan prostor...<br /><br />Pošto sad putujem, neću stići pre utorka, a onda ću otići i pogledati tu izložbu "<a href="http://www.dominomagazin.com/article/2183">99 poricanja</a>" u SKC-u. Baš sam nešto u fazonu fotografije...i baš sam se zainatila da učim španski, jako mi se dopada!<br /></div>little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-65067538848492271852008-12-08T21:52:00.000+01:002012-03-13T18:38:48.524+01:00"We're not terrific but we're competent"<div style="text-align: justify;"><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="http://www.belleandsebastian.com/photo.php?gallery=9"><img style="margin: 0px auto 10px; display: block; text-align: center; cursor: pointer; width: 320px; height: 240px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj_bECfZO35zb_yCJbhkjmWuFyLQfHYHvVk4YB4u0X5MnH90AS__UF49ZS_IKNU4qACASMFmHQXXN7kk2MONvUNzyvsWUd87HIrP8jRHBdzkJyLJV0eqnZNTRKwu8RuleqF4xa2T4aGpoKW/s320/belle+black.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5277527413924226274" border="0" /></a>Pravi <span style="font-style: italic;">understatement.</span> Kada pričam sa L., svako malo na njegov komentar da je vreme, iako recimo reže košava, <span style="font-style: italic;">a bit chilly</span>, ja se iskreno nasmejem i pomislim ah vi i vaš understatement. Abovementioned understatement is a work of art of one Stuart Murdoch of Belle and Sebastian. God bless him. <span style="font-style: italic;">Warning: a very long post and potential book spoiler.</span><br /><br />Ako ste se pitali da li će ikada moja recenzija knjige <a href="http://www.amazon.com/Belle-Sebastian-Just-Modern-Story/dp/0312341377">Just a Modern Rock Story</a>, autora Pola Vajtloa (Paul Whitelaw) - po pravopisu - evo, baš danas, obične subote (mada sam počela da je pišem u ponedeljak, pa otud datum...) uspela sam da se skrpim i napišem kakva je to knjiga. Hvala još jednom drugu a., što je kupio i pozajmio mi knjigu. Večeras je vraćam natrag, a ako me Deda Mraz posluša možda novi primerak ove knjige dođe do mene kao novogodišnji poklon. Knjiga je nešto što svako ko voli Belle and Sebastian treba da pročita. Ostalo su moje impresije...<br /><br />Ko nije razmišljao o tome, B&S su pravi Škoti. To znači da su lokal patriote naravno, između ostalog da pričaju jako čudan engleski, da je svako putovanje u London, gde predstavnici zle industrije prete da ih progutaju, u stvari put među zle prevrtljive Engleze, <span style="font-style: italic;">in general</span>, i kako treba da se insistira na nacionalnom osećanju Glazgova i Škotske, i navija isključivo za škotske fudbalske klubove, to su vam na početku knjige B&S, onako kako ih Paul predstavlja. B&S vole sve ljude, osim Engleza.<br /><br /><div style="text-align: justify;">Dakle knjiga. Ovaj lik Pol je muzički novinar. Svaka mu čast na svakoj reči. Moram da upotrebim tu reč, minuciozno je birao svaku sintagmu, idiom, svaku je sekao dva puta i svaka mu je na mestu. Stvarno pravi čovek za posao opisivanja ovakvog benda. I očigledno uporan kao mazga.<br /></div></div><div style="text-align: justify;"><br />Pominjanje centralizovane religije mu dođe neophodno kada se piše o B&S. <span style="font-style: italic;">As strange as it might sound.</span> Ja mislim da je Stjuart do skoro živeo u toj crkvi, ali sad kad se oženio, falabogu valjda ga je supruga naterala da se iseli. U sastavljanju Stjuartovog benda, pomogao je i program britanske vlade za ljude bez posla koje su slali na obuku (eh, te laburističke 90s...). Stjuart je opisao bend kao "<a href="http://www.belleandsebastian.com/recordings.php?release=7&view=info">product of botched capitalism</a>". Fora je da su oni zaista imali sreće da iskoriste sistem samo za ono što je njima trebalo a da sve <span style="font-style: italic;">dark traps</span> izbegnu više nego uspešno...<br /><br />Kako je dva puta bezuspešno studirao, neuspešno najviše zbog svoje misteriozne bolesti <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Myalgic_encephalomyelitis">M.E. </a>iliti potpuno neobjašnjive bolesti hroničnog umora, Stjuart je otišao na program za muzičku produkciju na <span style="font-style: italic;">Stow</span> koledžu i tamo sreo ljude koji će kasnije postati jezgro B&S.<br /><br />Belle and Sebastian je bukvalno nastajao tako što je <a href="http://www.belleandsebastian.com/bandbios.php?MemberName=Stuart"><span style="font-style: italic;">curious boy</span></a>, kako ga pisac naziva, išao okolo i skupljao ljude za svoj bend koji je pokušao da sklepa. Tako je pokupio <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Stuart_David">Stuarta Davida</a>, prvog basistu, <a href="http://www.belleandsebastian.com/bandbios.php?MemberName=Richard">Richarda Colburnea</a>, luuudog Aussie bubnjara i naravno finog, ispeglanog, Dylan-Beatles-Beach Boys-admirer <a href="http://www.belleandsebastian.com/bandbios.php?MemberName=Stevie">Stevie Jackson-a</a>. U procesu je naišao na <a href="http://www.belleandsebastian.com/bandbios.php?MemberName=Mick">Micka, trumpet player </a>i još čudnijeg lika zvanog <a href="http://www.belleandsebastian.com/bandbios.php?MemberName=Chris">Chris Geddes, keyboard player</a>. I naravno slatku <a href="http://www.belleandsebastian.com/bandbios.php?MemberName=Sarah">Sarah</a>, koja je opet došla u bend preko ortaka ortaka. Većinu je kao ortački, ortaka preko ortaka zamolio da mu malkic odsvira na projektu koji radi na koledžu i da eto zasvira malo sa njim i ortacima. Treba li reći da su svi do jednog mislili da je lud, ali opet, po naratoru, svaki je u glavi imao rečenicu "ove pesme su prokleto dobre". A kako da ne? Album Tigermilk je snimljen za tri dana, u Ca Va studiju u Glazgovu, verovatno rekord za snimanja ikada, spržen je na vinilu u 1000 primeraka i svaki od tih primeraka košta 400 funti na e-bay-u. I dalje je, po mom skromnom mišljenju, među top 3 B&S ikada...pored EPjeva...<br /><br />Priča o susretu Stjuarta i <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Isobel_Campbell">Isobel</a> nikada nije potpuno opisana i razjašnjena, najviše zbog valjda rešenosti pisca da ne kopa toliko po intimnosti ovo dvoje a i činjenica da nije bilo lako ni njoj ni njemu - bend i emotivna veza, valjda teško da mogu da funkcionišu. Opet, bez obzira na sve, to što ako je po knjizi Isobel ili Belle nikada zaista nije bilo lepo u tom bendu, ja smatram da B&S nisu više ono što su bili sa Isobel. To misle i oni. Većina smatra da im što se bar atmosfere tiče a i samog rada mnogo bolje od kada je I. otišla i da nema te napetosti. Za to je zaslužan i predivni <a href="http://www.belleandsebastian.com/bandbios.php?MemberName=Bobby">Bobby</a>, laid-back and easy going Irish bassist.<br /><br />Kad sam se ja potpuno zaljubila u muziku i tekstove Belle and Sebastian, bilo je to čini mi se, 2005. godine, moji ukućani su mislili da će zaista izludeti od mene i svečano mi te godine za christmas present poklonili sve ikad snimljeno by B&S na CD-u u ramu sa posvetom <span style="font-style: italic;">open in case of danger...</span>kada oni nisu doma...<span style="font-style: italic;"> </span>Mom bratu od tada kada ga ja zovem, zvoni <span style="font-style: italic;">Get me away from here, I'm dying...</span>Kaže da ga to mentalno pripremi da ga zove tweesister...<br /><br />Znači, kao što smo već konstatovali kasnim skoro pa deceniju za obožavanjem B&S. U smislu da nije ljubav tako jaka, bila i ostala, kao jedna od retkih konstanti u mojoj inače <span style="font-style: italic;">fickle love for almost everything</span>, i da ja nisam uporna kad nešto hoću, ne bi uspeli da ih vidimo na poslednjoj tour, za sada, u<a href="http://www.belleandsebastian.com/tour.php?view=event&event=280"> Leicesteru 12. avgusta 2006. </a>godine. Tada sam se osećala pomalo kao u filmu <span style="font-style: italic;">Almost Famous</span>, iako sam bila daleko od rock novinara koji se druži sa bendom. Imam osećaj da me tada, pa skoro sve do sada, sa B&S povezivala samo muzika i taj neki osećaj da se nešto što se meni dopada/ne dopada/(ne)volim/imam sklonosti/prezirem/cenim/razočaram se u to/sve ostale radnje...isto tako lako uklapa u B&S svet.<br /><br />Nisam recimo znala, a slučajnost me potpuno oborila sa nogu, da je kada je pokušao da konačno sam izleči svoj M.E. Stjuart zapucao sa ortakom u San Francisco na hippie-solar-berkeley-treatment. I da svaki tour B&S mora da dođe do San Francisca i Kalifornije. Da tamo imaju zavidnu <span style="font-style: italic;">fan base</span> i da Stjuart svako malo kada oseti da mu ponestaje snage, ode tamo da napuni baterije...<br /><br />Smešno mi je bilo saznati, stvarno mi to nije palo na pamet, da su B&S osvojili Brit award for best newcomer 1999. !!!! jer su njihovi <span style="font-style: italic;">devoted fans, who might happen to be geeks</span>, koristili do tada n<span style="font-style: italic;">ot widely used medium Internet </span>za glasanje<span style="font-style: italic;">, </span>pa kako je tada prvi put uvedeno Internet voting, B&S su rasturili favorite i potpuno zblanuto primili tu nagradu. Smejem se svaki put kada <a href="http://www.belleandsebastian.com/press.php?cmd=viewfeature&press_id=8">pročitam nešto o tome</a> kao i tom nesretnom producentu koji valjda nije nije mogao da podnese neuspeh pa je optužio B&S da su namestili glasanje! hahahaha, as if...<br /><br />Belle and Sebastian, kao potpuni ludaci naravno, imali su svoje ideje o tome šta žele i kako treba bend da funkcioniše. Samo treba videti ta Stjuartova pisma nesretnim producentima u <a href="http://www.jeepster.co.uk/site/">Jeepster Records </a>gde on njima objašnjava <span style="font-style: italic;">that he is not going to be taken lightly</span> i ostala manifestna protiv sistema uverenja koja su uspeli da isteraju kroz drugu polovinu 90ih stvarajući čini mi se, jednu novu indie kulturu. Sve njihove prve svirke su bile raštimovane, nesinhornizovane (tipa u bilioteci jedan deo benda stoji na jednoj strani a basista i klavijaturista na potpuno drugoj strani prostorije, pa pričajte o tome kako zvuk kasni!!!), svirali su malom broju posvećenih fanova, jer su B&S medijski promovisani isključivo radijski!!! preko svojih prijatelja i patrona <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/John_peel">John Peel-a</a> i <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Mark_Radcliffe">Mark Radcliffe-a</a> koji su ih puštali od samog početka, saznavši za njih tako što su im ovi unapred slali diskove. Nijedan muzički časopis ih nije voleo i svi su ih smatrali nabeđenim ludacima. Nije bilo hajpa kao danas kada ne znate šta je dođavola to između NME-ija i svih mankisa, čifsa, kingsa i ostalih....Fanovi su tada uspevali da se dokopaju njihovih CDova isključivo tako što se <span style="font-style: italic;">word-of-mouth</span> uspešno prenosio kroz indie svet...baš sam sretna što su i kod nas B&S došli tada...po priči nekih aktera, u Zrenjaninu se '97. slušao Belle and Sebastian...jbg, ja sam tada bila drugi srednje...mislim da sam slušala Alanis Morissette i R.E.M. ...<br /><br />Belle and Sebastian su stvarno bili <span style="font-style: italic;">piece of work</span>! I imali su sreće da su naišli na ljude pune razumevanja u Jeepsteru koji su stvarno trpeli njihove <span style="font-style: italic;">whims</span> kao da su im roditelji...sve se namestilo nekako...<br /><br />Stjuart je ušao u muzički posao kasno za tu vrstu biznisa, u svojoj 27 godini čini mi se i učinio nešto slično što je <a href="http://worldofspeculation.blogspot.com/2006_11_01_archive.html">još jedan heroj konstanta mog malog sveta učinio 30 godina ranije</a>...Stjuart, je recimo za razliku isto talentovanog, da ja to mislim, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Alex_Turner_%28musician%29">Alexa Turnera</a>, uspeo da pokaže prst industriji i da sa dva-tri manifestna pisma producentima i ostalima, objasni da on pre svega planira da sačuva svoju muziku od one situacije, u kojoj bi što kaže Mile iz Hladog piva, neko zvižduckao tvoje delo dok stoji ispred pisoara. Stvarno, kada pogledate kako su se glatko B&S kretali kroz industriju imate utisak kao da im neko veliki čuva leđa...Taj veliki je niko drugi do tvrdoglavi Stjuart...Kako je <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Robert_Altman">Robert Altman 70ih sa televizije došao na film</a> sa čini mi se 35 godinia ili tako nešto, i snimio MASH 1970. godine, ljudi nisu mogli da veruju. Altman je govorio da mu je akanje na TV baš pomoglo da mu u filmskoj industriji više niko nije mogao da naređuje. A naravno i <span style="font-style: italic;">timing</span> mu je bio dobar - 70e su bile zlatno vreme autorskog filma u Americi...<br /><br />Kada sam već pomenula Altmana - pomenut je dva puta u ovoj knjizi. Tu sam već prestala da se iznenađujem zbog slučajnosti u ovoj čudnoj supi sastavljenoj od San Francisca, mene, Altmana i B&S...u svakom slučaju kada ih je luuudi Tod Solondz pozvao da prave muziku za njegov film B&S su, po Stivijem rečima, pristali jer su ih Todovi filmovi podsećali da filmove Roberta Altmana(p.220) i koje, needles to say, svi oni obožavaju. Kao da se to ne vidi! I kada se opet pisac knjige opisujući jednu od njihovih najboljih pesama <a href="http://www.belleandsebastian.com/recordings.php?release=3&view=lyrics&lyrics=125">Piazza, the New York Catcher</a> kaže da je to Robert Altman gone folk (p. 254). Talk about coincidence...<br /><br />Sa studija književnosti se sećam kako je profesor predavanje o Virdžiniji Vulf i njenom delu <span style="font-style: italic;">Mrs. Dalloway</span>, <span style="font-style: italic;"><span style="font-style: italic;"><span style="font-style: italic;"><span style="font-style: italic;"><span style="font-style: italic;"><span style="font-style: italic;"></span></span></span></span></span></span>započeo tako što je rekao "Znate kako počinje knjiga?"..."Mrs. Dalloway said she will buy the flowers herself." Rekao je tada da ako imate takvu opening line, nema šanse da zeznete ostatak knjige. I da ste na najsuptliniji, najbolji mogući način pažljivog čitaoca baš kako treba uveli u svet knjige...<br /><br />Paul Whitelaw je izneo zanimljivu teoriju o svetu Stuarta Murdocha sa kojom se ja u potpunosti slažem i goddamnit nisam je se sama setila pre njega...Stjuart nije želeo da piše pesme o sebi, bar ne u prvom licu, ne otvoreno, ne bluntly...(to je prekršio jednom kada je napisao <span style="font-style: italic;">Waking up to us</span>). Zato je stvorio svoj svet i u njemu svoju galeriju likova koje kao u romanu, pozorištu ili filmu koristi da izrazi svoje misli i osećanja. Zamislite tea party na koje bi bili pozvani Judy, Jonathan David, Lord Anthony, Simor Stein (koji je doduše stvaran a i to je Stivijeva pesma), Mary Jo, Painter Jane, Piazza - the New York catcher, svi ostali ludi i iščašeni likovi (dovoljni su samo likovi iz Storytelling opusa), mislim da bi to bila najluđa žurka queer i marginalnih likova ikada...Svi nerdovi sveta su dobili priliku da progovore kroz pesme Stjuarta Murdocha...On je taj <span style="font-style: italic;">omnipresent</span> narator koji je udahnuo život galeriji likova iz filmova recimo Altmana, Johna Watersa, Burtona, Von Triera, Gondrija, i sami ređajte...Kako je to inteligentno primetio Paul Whitelaw, već na prvom albumu u pesmi <a href="http://www.belleandsebastian.com/recordings.php?release=8&view=lyrics&lyrics=146"><span style="font-style: italic;">The State I Am In</span></a>, Stjuart nas je uveo u svoj čudni svet u kom obitavaju ljudi koje nećete videti subotom u Merkatoru, oni koji su f<span style="font-style: italic;">ailure at everything they try to do</span>, svi oni sa strane koji bi ostali nezapamćeni da ih on nije stavio u pesme...<br /><br />I sam je na početku rekao, kao što prvo poglavlje knjige kaže (u kojoj su svi naslovi stihovi pesama) <span style="font-style: italic;">Nobody writes them like they used to...</span>Stjuart je znao da je našao <span style="font-style: italic;">gap </span>koji niko tako pesnički neće uspeti da popuni ikada...da kako je još jedan pesnik Robert Zimmerman (Stivijev idol inače, pored Bitlsa naravno) uzeo ime jednog <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Dylan_Thomas">Velšanina</a>, za svoj stage manifest, tako je Stjuart znao da on mora biti pre svega pesnik...Da iako nema glas da cepa mikrofone i da ceo bend mora da priguši svoj <span style="font-style: italic;">volume </span>da bi se njegov glas čuo, to mora doći do publike jer kako manifest kaže on ceni te ljude koji ga slušaju, ne smatra ih budalama i ne želi da ih razočara...on veruje u to što veruje...taj čovek je stvarno imao viziju da će on moći da gaji i obrazuje svoju publiku...od fotografija koje su sami snimali, do covera za CDove, za knjige, za fansonly, za sve...jako promišljeno, do detalja...<br /><br />Istina je da su kasnije u karijeri B&S odlučili da moraju jednom krenuti big...i pokušali su nije da nisu...ali sadašnji hiatus više govori o tome da ne mogu pobeći od svoje stvarne prirode nego to da su nesposobni...pritisli su ih svi, i njihov label i ostali i oni sami sebe...videćemo šta će biti...<br /><br />Pošto mi se ljudi već žale da su mi postovi predugački, ja bih završila sada, citatom iz <a href="http://www.amazon.com/Belle-Sebastian-Just-Modern-Story/dp/0312341377">knjige</a>, str. 264, a citat je u stvari deo Stjuartovog unutrašnjeg monologa koji Paul Whitelaw zamišlja i interpretira na <a href="http://www.belleandsebastian.com/tour.php?view=event&event=177">dan koncerta</a>...<br /><br />"As he squinted out across the vast blanket of bodies before him, the group he'd always dreamed of playing tenderly around him, he couldn't help but marvel at the way the fate had led his hand...He looked around...and the strange places yet to come."<br /><br />Meni je jasno zašto su B&S došli do mene...Stjuart je zaista imao pravo.<br /><br /></div>little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-72151874654236656892008-12-02T00:55:00.000+01:002012-03-13T18:38:48.442+01:00"“You’ll take care of her, I know it, you will do a better job”...Maybe, but not what she deserves..."<div style="text-align: justify;"><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjCj7FC6mn4dLCYVoRPVdiVclsBZMIsgachYf2VIf_YPvFinHfBRYybVYLDeojEtAAAjb9KDACy-XwRV-juLwNpV47g6IJbpaiQ_H6G2bt-I2EUxO4QovlQLIAdoOPu1tKKUv7dp9jVBR0b/s1600-h/NorwegianWood.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 160px; height: 226px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjCj7FC6mn4dLCYVoRPVdiVclsBZMIsgachYf2VIf_YPvFinHfBRYybVYLDeojEtAAAjb9KDACy-XwRV-juLwNpV47g6IJbpaiQ_H6G2bt-I2EUxO4QovlQLIAdoOPu1tKKUv7dp9jVBR0b/s320/NorwegianWood.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5274988426702765266" border="0" /></a><br />Belle and Sebastian imaju dosta tih 60s pesama...Ta pesma o <a href="http://www.belleandsebastian.com/recordings.php?release=3&view=lyrics&lyrics=125">igraču bejzbola</a>, je valjda nešto protiv čega bi svaki pošteni indie, hipster, snob i ostalo trebalo da se pobuni. Bože, šta piše o igraču bejzbola, a ne o angstu Kamija ili tome kako je strašno biti pretvoren u bubu. Da se razumemo, ne volim ja bejzbol nešto posebno, tj. profesionalni sport mi je grozna stvar, sori v., ali zašto pobogu neko kao što je omiljeni i najdraži stjuart m. ne bi koristio angularnu poziciju jednog potencijalnog geja da napravi tako strava pesmu!<br /><br />pročitala sam priču o belle and sebastian...čekam da mi se slegne pa da napravim crtice i bulete i da napravim jednu sjajnu komparativnu blog analizu...do tada čitam murakamija i to za sada <span style="font-style: italic;">norvešku šumu</span>, kod nas u odličnom, meni bar, prevodu i izdanju Geopoetike...<br /><br />pre dve godine, čini mi se, je draga j. dala meni <span style="font-style: italic;">Igraj igraj igraj</span> ali ja tada nisam bila u ovom specijalnom raspoloženju da zavolim ovog pisca iz meni tako daleke i nezamislive zemlje kao što je Japan. Iako su brat i sestra gledali anime i brat čak skinuo sa neta priručnik za učenje japanskog i ne ide mu loše, nisam ja to razumela. A sad posle čitanja ove knjige, čini mi se da murakamijeve likove od nas i anglo-evro centričnih likova razdvaja samo to što oni imaju drugu hranu -miso supa! - i drugačije nazive za <span style="font-style: italic;">train stops</span>, a inače je sve ostalo isto. ali i nije...<br /><br />ja ne volim popularnu psihoanalizu ali opet stalno je primenjujem...kada tračarim sa drugaricama ja obavezno, iako opisujem nečije postupke, zalepim tako i poneku nalepnicu, tipa on je ovakav i onakav, ona ima izražen superego, to njegova sujeta govori...ne mogu se uzdržati...<br /><br />čitam tako murakamija i ne verujem kako suptilno on to radi. kao kakav mnooooooogo veštiji vudu alen, on gradi te likove, tu pred mojim očima, pravi ih ovakvim i onakvim, analizira ih, stavlja u određene situacije, oni padaju, ustaju, umiru, pokvare se, poprave se, sve to tako uz kratke opaske i okarakterisanja bez imalo pretencioznosti. ne znam kakav je murakami kao lik, mrzelo me da istražujem, a uskoro ionako dolazi j. pa će mi ispričati, ali hoću da kažem da čak i da želim da sve saznam o njemu, bojim se da se razočaram. ja njega zamišljam tako, kao ciničnu ali ipak blagu prirodu, koja tako okupi svoje likove, i baš kao što je opisivao Vatanbe Midorinom ocu na samrti, kako to radi Euripid sa svojim <span style="font-style: italic;">deus ex machina</span> Bogom - ti tamo, ti tamo, ti ćeš ovde ovako, ovde ovako, i tako svi redom, likovi se snađu i sve se lepo završi...mada se često i ne završi...likovi nastavljaju da lebde pred mojim očima kao da sam ih upravo najstrašnije izogovarala sa drugaricama i da se ne mogu oteti utisku...<br /><br />Nije <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Norwegian_Wood_%28novel%29">norveška šuma</a> samo ljubavna priča, pa ni samo cinična lamentacija nad uzaludnošću, slabosti i licemerjem studentskog pokreta na japanskim univerzitetima koje je tako sjajno opisala Midori. Njena istinska ljubav prema banalnostima života, koje su joj, bez povlastice da razume na keca Marksov Kapital, omogućile da preživi zaista strašne stvari, stalno je u kontrastu sa velikim idejama za menjanje sveta koje bi recimo počelo od <span style="font-style: italic;">raskapitalizacije</span> obrazovanja, ipak znači da morate biti svesni da ne možete kako reče ona voditi revoluciju ako ti ljudi koji treba da tu revoluciju iznesu ne razumeju istu. Midori, kao čini mi se i Nagasawa, ima taj trezveno-cinični pristup životu, tj. to što vidiš to i dobiješ, još samo možda mogu i da te nabodu jer su bili za korak ispred tebe i uz to da su bili u pravu.<br /><br />Dopada mi se ta lagodnost hipi načina života, zauvek ostala pokopana u san francisku kraja 60s. sviđa mi se kako lako murakami piše o seksu. da li je meni drugačije jer nije deo zapadne kulture, iako je jako pop-kulturno i ostalo zapadnoevropski obrazovan, ipak ima nečeg neevropskog u murakamijevim opisima seksa. priča o njemu je nekako lagana, ne naporna, svedena, na nekim mestima lascivna (sic!) ali opet jako dobro napisana. imam utisak da on o čemu god piše da napiše deset verzija najmanje i da onda izabere pravu...<br /><br />da je ovo samo ljubavna priča, kada bih ja birala muziku za taj film, koji će oni sada da snime, tj. na wikipediji tako kažu, ALI važno je jako da ako to ne bi bile samo 60s, nego neki dan u 21. veku, stavila bih obavezno <a href="http://www.youtube.com/watch?v=TDiMe3SaLtE&feature=related">njih</a>. norvežani koji bi nju/njih da spasu...hoću taj bedž!!!</div>little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-12925233362715897052008-11-16T17:25:00.000+01:002012-03-13T18:38:48.537+01:00Let The Good Times Begin<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj1qppjrdkz09CRGalkPUMCBt6DkD8DGk-c2o5vXreNTBAa_oA8I1D-u6WyuT3yuSauWDmNqWJ0Y7SYVOzoJWHF2mauqQyPbcNm_2x7Icd9FqFm9iiKGb48giSLbaKMQtyX-voNqQR1_gU6/s1600-h/Sisterhood_of_the_traveling_pants.jpg"><img style="margin: 0px auto 10px; display: block; text-align: center; cursor: pointer; width: 206px; height: 320px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj1qppjrdkz09CRGalkPUMCBt6DkD8DGk-c2o5vXreNTBAa_oA8I1D-u6WyuT3yuSauWDmNqWJ0Y7SYVOzoJWHF2mauqQyPbcNm_2x7Icd9FqFm9iiKGb48giSLbaKMQtyX-voNqQR1_gU6/s320/Sisterhood_of_the_traveling_pants.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5269292591741268050" border="0" /></a>Znam da će se mnogi zapitati šta mi je. Dva posta u jednoj sedmici. Blame it on coffee, it keeps me awake.<br /><br />Sinoć smo bili na proslavi rođendana Broda. Naravno da smo kasnili i došli u ponoć a otišli noćnim u 2 a.m. No, to što smo kratko bili, u smislu jedinica sati ali ne i minuta a tek sekundi, nije umanjilo zabavu. Bilo je sjajno! Nikad više smeha i zezanja. Kako je to cinično rekla jedna od indiegoerki ali u drugom kontekstu, konačno sam našla mesto pod suncem. U smislu ljudi koji će proći kroz vrata Broda ali i samog kafića. Potpuno savršeno mesto. I mala drvena maketa prašnjavog Lucky Luke paba koga sam našla pored kontiša na Vračaru koji se odmara na mikseti. Čitavo mesto je potpuno magično. I naravno, ne sumnjate da su Belle and Sebastian tamo skoro pa stalno na plejlisti. Bili su i sinoć. Uvek. Kao i svi ti dragi, pripiti ljudi koje obožavam. Welcome home lost pathetic girl!<br /><br />Naslov sam uzela iz pesme bivše, (ne)prežaljene članice Isobel Campbell sa drugog albuma njenog off projekta - <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Swansong_for_You">The Gentle Waves.</a><br /><br />Pesma sa jednom od najlepših tema koju sam ikada čula koju vodi čitav gudački kvartet je onomad inspirisala b.-a da napravi svoj KEF projekat. Ako mi ne dobijemo nagradu, bilo bi sjajno da je dobije naša leading vocal of Lula Mae - jer bi ta tehnička oprema zaista pomogla mladim rising stars of both music and audio engineering. Treba li spomenuti da slušamo <a href="http://www.last.fm/music/The+Gentle+Waves/_/Let+The+Good+Times+Begin">Let the good times begin</a> na repeat.<br /><br />Juče na seminaru jezičke kulture smo imali predavanje o leksici i novim rečima. Imali smo i akcente ali meni je to malkic dosadno, sem kad se ne pretvaramo da pričamo po moravski. Ali sam zato na leksici uživala! O bliss of making new words! How I have missed that! Načula sam - dve najproduktivnije metode za pravljenje novih reči u srpskom jeziku su derivacija i polisemija. Višeznačnost je moj novi heroj! Otkrila sam da postoji i nešto što se zove <a href="http://www.rastko.org.yu/filologija/odbor/odluka016.html">Obratni rečnik</a><br />u kome reči možete tražiti od kraja! Recimo kada okrenete slovo a, tamo su vam reči koje se završavaju na -a. To je zgodno kako sam shvatila kada tražite sufikse za pravljenje novih reči. Da vidite recimo da li je za vršioca radnje u srpskom zgodnije da kažete da se završava na -ar ili -telj. Verovali ili ne, odbor za standardizaciju srpskog jezika zaista odgovara na pitanja ljudi kada prave nove reči. I prave ih. Neke formale ali da, prave ih.<br /><br />Imali smo i čas neologizama. Tu sam ja iznela svoje mišljenje da smatram da se strane reči, kao recimo nazivi časopisa, u srpskom, mrskoj kirilici, jako ružno navode. Obajsnili su mi, a ja sam to znala naravno!, da je srpski fonetski jezik i da kako se reči čitaju u stranom jeziku, recimo Njujork rivju ov buks, kao takve moraju uneti u srpski tekst na ćirilici na način: napišete ćirilicom Њујорк ривју ов букс pa stavite u zagradu (<span style="font-style: italic;">The New York Review of Books</span>) i stavite to u italic. A šta ako ja ne znam kako se to čita na finskom? Jednostavno, zovem nekog ko zna, stavim tako u tekst, osećam se prosvetiteljski što edukujem javnost po pitanju finskog jezika, a bogme i engleskog, i idem dalje. Moraću jednom da sažmem sve bisere sa ovih časova, u jedan poseban post pod nazivom "How I have survived 4 days in horror of normative linguistics by making fun and keeping my sense of humour sharp". No, do tada...<br /><br />...se borim za latinične italikovane nazive na originalnom jeziku u srpksom. Kada mogu pravni latinski izrazi u zakonima, tipa <span style="font-style: italic;">ad acta, ad hoc, persona non grata, </span>zašto ne može ovo moje? Sem krilatice "to nije po pravilima normiranog pravopisa" još nisam dobila logičan odgovor. Pošto je kako su nas obavestili skoro pri kraju pisanje i utvrđivanje novog pravopisa, oko koga se ranije nisu slagala dva tabora - maticasrpski i šumadijski - sad su rešili da za dobrobit zabludelih ovčica koje se više ni ne snalaze u sopstvenom jeziku, konačno reše stvar i stave jednom za svagda to u <span style="font-style: italic;">ad acta.</span> Jedva čekam da im uputim pismo za navođenje stranih imena i naziva. O, kakva će to zabava biti.<br /><br />I danas sam odgledala <a href="http://www.imdb.com/title/tt1018785/">drugi deo filma</a> čiji poster krasi početak bloga. Moja verna prijateljica u razmeni video zapisa, draga i. mi je donela još prošle nedelje drugi deo filma koji evo sve do danas, do početka popodneva kada je počeo jedini slobodni deo sedmice koju sam imala što se posla tiče jer smo i juče radile nas četiri kao lude, doduše maksimalno se zabavljajući, ali opet, evo tek sad sam odgledala film. And, though it is profane, I am happy.<br /><br />Kada sam ja upisala i završila srednju, u tom međuperiodu, od '96. do 2000. svet nije bio tako veseo. Nije ustinu ni sada, mislim nikada nije bio, bar ovde, ali sad je za nijansu sjajniji. Ali ne samo kod nas, je i pored odličnih stvari '90ih, na žalost niko se među američkim producentima nije setio da pravi nešto ovako. Ili možda jeste, ali se ne sećam više.<br /><br />Film je naravno cheesy, teeny, sleezy i sve ostalo. Ne dotiče stvarni stvarni život. Nije Mike Leigh i ostala ekipa koju naravno volim. Ali je savršen za sve stvari koje od ovakvih filmova možete tražiti. I naravno predivna Rori Gilmore, i.e. Alexis Bladel. I <a href="http://www.imdb.com/title/tt0805669/">America Ferrera</a> koju prosto obožavam. Ne više nego Alexis ali dovoljno. Volim i ostale dve devojke, sve u jednako nesavršene i neklasično lepe ali su sve ekscentrične. Ono što mi jako nedostaje u stvarnom životu. Svi se nešto trude too blend in. Da ne štrče. Baš sam sinoć rekla prijatelju za jednu dragu osobu - ja volim ekscentričnost. Volim da ljudi ne budu isti. Da ne očekuješ uvek da ljudi prate konvencije u ponašanju i ophođenju. Ne zato što treba nabijati prst u oko. Ne, naprotiv. Treba dozvoliti urođenoj ekscentričnosti da se ispolji i razvije. Samo to ima smisla, inače je život mega dosadan. Jeste, ekcentričnost je naporna, ali ako vam je dosada milija od truda za razumevanje ekcentričnosti, imate izbor, pa se onda tako i odlučite. Have a good time rest in land of boredom.<br /><br />I, da, film. Prvi i drugi deo sam odgledla iskreno sretna na trenutke, uz smeh i čokokeks i kafu, baš kao što se takvi filmovi i gledaju. Ima naravno momenta kada te sramota i zbog sebe umrljane čokoladom i njih jer su neke scene ono sramota me zbog njih, ali to se prevaziđe. I kad su na kraju sve četiri zdimile na Sanotrini, baš sam im zavidela. Zbog te easiness. I zbog haljina i odrihepbern garderobe koju Alexis nosi u filmu. Sad ću da napišem spojler pa ne čitajte vi koji biste i gledali film. Znači preskočite sledeći pasus i go on to the next level, mislim pasus.<br /><br />Kada je mala debela Latina na kraju smuvala prezgodnog, preslatkog Britanca koji je glumac u predstavi koju su postavili u letnjem Vermont koledžu, skakala sam i urlala "yes yes the fat chick did it". I kad su sve ostale kao prevazilazile svoja sopstvena ograničenja bilo je super. Hejterka i darkerka sa svojim dečkom, fudbalerka sa svojom porodicom, slikarka sa prezgodnim melezom plavih očiju - Bože, kada se skinuo da pozira na sketch času to nije bilo zdravo - uživala sam.<br /><br />Kako god, oba filma su za VELIKU preporuku. Još bolje ako okupite svoje drugarice i drugove, sigurna sam da ima jako puno dečaka kojima se ovaj film dopada, kokice iz mikrotalasne, novembarsko-decembarska noć, i 4 sata super slatkog filma. Šta ćete lepše? I da u filmu glumi Kyle MacLachlan pa ako vam to nije dovoljno, pored svega ostalog i sveukupne veselosti filma, ja ću ga svakako odgledati još jednom.<br /><br />Još ide na repeat Isobel. Kao što se vidi sa strane u lastfm feederu. I da, kad smo već kod toga - javna pohvala popkitchen za novi blog na engleskom. Sister, you did it again. Savršen pogodak sa poslednjim tekstom o social-music-ostalo sajtovima. Love reading you.<br /><br />Ako vam je ovo previše od mene, then do not stay tuned. You will hear live all of it, more or less.little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-71620237945741000612008-11-11T14:22:00.000+01:002012-03-13T18:38:48.550+01:00A century of fakers...or it could have been a brilliant career...<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEheAj-WF_qkq8CJxS59xAsmE6t5VTGSyJ7HgkMJ2KtYM7evYJNeziSVMPc-C7zkJPzSxsw8urHl_n4rKb_QNJNjq9dUwZhUNZBFx3zs0hoCmDL-Xam6B9A1xiGfYDsIY5Qv2yNxIu0d_nc-/s1600-h/2860331044_a50ee1495b.jpg"><img style="margin: 0px auto 10px; display: block; text-align: center; cursor: pointer; width: 320px; height: 218px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEheAj-WF_qkq8CJxS59xAsmE6t5VTGSyJ7HgkMJ2KtYM7evYJNeziSVMPc-C7zkJPzSxsw8urHl_n4rKb_QNJNjq9dUwZhUNZBFx3zs0hoCmDL-Xam6B9A1xiGfYDsIY5Qv2yNxIu0d_nc-/s320/2860331044_a50ee1495b.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5267920541635181282" border="0" /></a><br />hajdemo redom...<br /><br />novembar je, ponovo počinjem da pišem iz dva razloga.<br /><br />Prvi je što mi je to jedini kreativni ventil u toku radnog dana (vikende nemam, jer i tada radim, doduše nešto drugo u odnosu na ovo što radim svaki drugi dan od ponedeljka do petka). Kreativno je i to što biram i sklapam i dizajniram (biram boju) za nameštaj u b.-ovom i mom zajedničkom stanu. Istina je da je to stan dat nama na korišćenje od strane b.-ovih roditelja, ali uz što bi rekli veoma povoljne uslove.<br /><br />Drugi razlog, podsticaj jedne prijateljice, koja me onako neobavezno pitala zašto ja ne pišem nešto i kada sam joj spomenula svoj blog ona je rekla da eto 'ajde piši, jer umeš da se izražavaš a imaš i neko mišljenje i to je super! I eto imaš uglavnom pametna mišljenja. Kapiram ja onu izreku o mišljenju, je li svako ga ima, i to kao što moram javno da ga postavljam kad će većina ljudi koja ovo pročita verovatno i usmeno da ga čuje.<br /><br />Ima u novom Huperu (#444) super tekst/crtica/šala o blogovanju, na poslednjoj stranici pred koricu. Čitala sam taj tekst pre neki dan na vetrovitom dolaznom peronu BAS-a i smejala se kao luda...stvarno duhovito.<br /><br />Elem, stavila sam svoj blog u egzistencijalnu krizu iz dva razloga valjda (uvek je dva...). Nisam imala volje i ideje jer sam shvatila besmisao toga. Šta sad ja tu iznosim neka mišljenja. Iz poznatih razloga. Drugo, nisam ni imala vremena. Ali eto moja divna prijateljica s. mi je podigla moral i pojačala uverenje da sve to ipak vredi. Ako ništa onda da oni prijatelji kojima ne stignem da ispričam sve, budu u toku.<br /><br />I na šta to treba obratiti pažnju u novembru?<br /><br />Naravno ono što je najvažniji je to što <a href="http://www.belleandsebastian.com/">17/11 izlaze BBC sessions Belle and Sebastian</a>! Naravno da su verni fanovi ranije nabavili snimke cover verzija koje su fanovi snimali po koncertima kao i sam bend, a nova kompilacija donosi snimke sa sesija <a href="http://www.pitchforkmedia.com/article/news/145727-belle-and-sebastian-collect-bbc-sessions-on-new-comp">Marka Redklifa, Džona Pila i snimak sa svirke u Belfastu. </a><br /><br />Sad sam potpuno u fazonu jer mi je drug a. dao knjigu <a href="http://www.amazon.com/Belle-Sebastian-Just-Modern-Story/dp/0312341377">This is just another rock story </a>u kojoj je sažeta gorko/slatka priča o mom omiljenom bendu. Knjiga je tako dobra da zaslužuje poseban post i priču sa sve analizom jednog fana, koji da me sad pitate, a možete, ne sećam se zašto i kako sam zavolela B&S. Sećam se samo da sam bila očarana tekstovima. Bilo mi je sjajno što Stjuart nije grlat, što je gitara zvonka, truba (naročito recimo u pesmi "I love my car"), imaju harpsikord ponekad, imaju klavir, ljudi imaju pesme kao da ih je baš briga. Da ne pričam o ironičnim osvrtima u tekstovima. Ne toliko zbog stava, koliko zbog toga što je meni tada to zvučalo potpuno drugačije, B&S grew onto me...<br /><br />Od kada sam ponovo promenila posao (po treći put ove godine, pa valjda i poslednji) dobila sam i prilku da se stručno usavršavam. Doduše trenutno subotom. Jedan od retkih slobodnih dana ode na usavršavanje. Trenutno moje kolegice i ja pohađamo seminar "Srpske jezičke kulture" na Kolarcu. To je ono gde idu svi profesori srpskog i oni koje žele da imaju argumente kada cepidlače svojim prijateljima. Moram priznati da sam zaista naučila - podsetila se raznih stvari ali između ostalog opet nekako podsetila mojih starih razmišljanja kako je srpski konzervativan i neprijateljski nastrojen jezik.<br /><br />Ako ćemo jezikom savremenosti i IT-ija, srpski nije prijateljski nastrojen prema svojim korisnicima i ljudima koji bi ga učili. Sve u jeziku je fama i mit, kao i kultura.<br />Imaš 4 akcenta, gomilu izuzetaka, morfoloških pravila, leksika funkcioniše po principu "ne, ne smeš unositi strane reči tek tako sram te bilo". Ako i postoje neki načini da se jezik obogaćuje (iako se meni čini da jezik kao takav i nema neke efikasne mehanizme da usvaja i pravi nove reči) trebalo bi nekako da se osvesti da se mogu praviti nove reči ako sledimo neke postojeće obrasce.<br />Doduše većina korisnika jezika to upravo i čini.<br /><br />Ja i dalje imam utisak da su ti ljudi koji se bave standardima jezika svi neki veliko Srbi, slavenoserpski i ostale budalaštine, sve je ruskoslovenski koren, ruskoslovensko ovo i ono, okej kapiram da je to nasleđe 19. veka, alo ljudi ima li nešto iz 20. i 21. veka u našem jeziku. Na kraju, korisnici jezika sami, ono što oni zovu jezička praksa i iskustvo, smišljaju i smisle nove reči, iz preke potrebe naravno, ne da bi oskrnavili slavenoserpski.<br /><br />Takav nam jezik da ne dozvoljava recimo da strana imena pišemo onako kako se u tom jeziku pišu, naročito, pa nek me prokažu sad, zbog zle ćirilice. Niti upisati lepo strano ime, niti naziv stranog časopisa, ajde zar nije lepše italic <span style="font-style: italic;"><span style="font-style: italic;">The New York Review of Books</span></span> ili <span style="font-style: italic;">Spiegel</span> nego Nujork rivju of buks (wtf.) ili nemački Špigl ili ako nemate sreće nemačko Ogledalo???@#%#@...<br /><br />Mada ima svetlih primera. Među profesorima na kursu ima dovoljno osvešćenih stručnjaka koji vole jezik baš zato što je neuhvatljiv i savršen reflektor kretanja i pojava u društvu. Smejali smo se na času o akcentima jer nam je profesorka pričala o tome kako je nekada postojao samo dvoakcenatski sistem silaznih akcenata i da su svi pričali kao da su iz doline Morave a onda smo dobili uzlazne akcente i beOgradski govor. I da, rekla nam je ako ne znamo koji akcenat treba staviti na reč, jer ljudi dobro izgovaraju ali ne znaju da obeleže akcenat, da samo izgovorimo reč "pomoravski" i da samo premestimo akcenat za slog ispred moravskog sloga. Zanimljivo je...<br /><br />I tako, večeras smo b. i ja snimali moj pišteći glas za neki njegov projekat. Upala sam u najgori egotrip, znate jer "how do you say politely that she likes to hear the sound of her own voice". Kako je sjajno to igranje zvukova! Još kad ne znaš da staneš jer svaki put ti se čini da je sve bolje i bolje! Kao sa lešnik mokom u Coffeedream-u. Ili da napišem Kofidrimu?<br /><br />E da, shvatila sam da su stihovi B&S sjajni naslovi za postove...little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-39011569140640691292008-03-23T11:44:00.000+01:002012-03-13T18:38:48.563+01:00Yes, I am angry. I am angry.<div style="text-align: justify;"><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXTgE-Nl_OBT1LMYA-0XBlDgGNZyflWyDaBq4R6cMdfs7nYcLxswJw0W_4L0SnciZvoD8i_lv6617vdIRYdbcTr6l-lcqpaa2L2Kn-wg93PGTWkJPqWV51NTYwnk_YD_esf6vChRvaLYDN/s1600-h/golden+notebook.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXTgE-Nl_OBT1LMYA-0XBlDgGNZyflWyDaBq4R6cMdfs7nYcLxswJw0W_4L0SnciZvoD8i_lv6617vdIRYdbcTr6l-lcqpaa2L2Kn-wg93PGTWkJPqWV51NTYwnk_YD_esf6vChRvaLYDN/s320/golden+notebook.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5180886866471432866" border="0" /></a><span style="font-family:trebuchet ms;">Ne znam za vas ali meni je omiljena zabava i jedina strast na studijama na Filološkom fakultetu bilo izučavanje i tumačenje savremene anglo-saksonske književnosti. Imala sam sreće da se rodim osamdesetih i da pošto preživim grozno prosvetiteljstvo i klasicizam - epohe koje što se tiče</span><span style="font-family:trebuchet ms;"> umetnosti nikada nisam volela - slušam predavanja kod divnog profesora Paunovića u koga je većina riba na faksu bila potajno zaljubljena, na čijim predavanjima je uvek bio pun amfiteatar na petom spratu, i ja mislim da je on trenutno jedini profesor u Srbiji na čija predavanja dolaze studenti sa drugih grupa i fakulteta - ona vrsta modernog guru profesora. Sad u četvrtak, u Studenjaku, držao je predavanje o Doris Lesing. Ja sam pročitala samo jednu njenu knjigu "Zlatnu beležnicu" koju sam već i pominjala čini mi se. Hoću da napišem post o njoj, o profi, o sebi </span><span style="font-family:trebuchet ms;">u svemu tome...<br /><br />Kako je ovaj frenetični a prozaični tempo svakodnevnog života počeo da proždire sve oko sebe, u četvrtak mi se desilo nešto što mi se davno nije dogodilo kada je u pitanju taj osećajno-intelektualni deo mene - bila sam užasno uzbuđena. Oni koji razumeju znaće, setila sam se kako sam se za poslednji ispit na studijama bavila izučavanjem književnosti i uzbuđenje je uglavnom nastajalo zbog toga što su posle časova učenja dolazili ti predivni <span style="font-style: italic;">moments of clarity</span> koji kao i orgazam traju jako kratko ali su neverovatno snažni i potresaju vas iz dubine. Naravno to je tipično štrebersko uzbuđenje. Ali ta vrsta emocija je slična onome što kod mene recimo</span><span style="font-family:trebuchet ms;"> svaki put </span><span style="font-family:trebuchet ms;"> probudi <span style="font-style: italic;">Jesus, etc.</span> ili <span style="font-style: italic;">Jabuka, </span>to je talas iskrenosti.<br /><br />Da ne baljezgam više - priča o Doris Lesing.<br /></span><br /><span style="font-family:trebuchet ms;">Ja sam kupila njenu knjigu jer su nam rekli da je <span style="font-style: italic;">The Golden Notebook</span> THE knjiga. I kada sam po Foylsu u Tottenham Court Road-u kopala po policama videla sam je i zgrabila bez razmišljanja. I čitala i pitala se ono što ja mislim da će se svako zapitati: "Zašto ja ovu knjigu nisam ranije pročitala? Gde se ovo krilo? Kako je moguće da ovo niko nikada nije pomenuo na faksu - pominjali su je na Gender studijam</span><span style="font-family:trebuchet ms;">a - i zašto ova knjiga nije deo kanona i obavezna literatura za proučavati u smislu najvažnijih knjiga anglo-saksonse književnosti 20. veka?" A onda sam se pozabavila Doris Lesing i sve mi je bilo jasno.<br /><br />Da se razumemo, danas je in biti alternativan i subverzivan. Po defaultu, nećete biti deo mainstream-a naravno, ali ćete biti in. Mislim, te manihejske granice više ni ne postoje ali labelovanje i kategorisanje, fala Bogu, postoje i dalje. Prvo što je profa rekao u četvrtak ima veze sa tim.<br />Rekao je da Doris nikada nije bila politički korektna i zato nikada nije ni dobila Bukera. Da vas podsetim šta Buker jeste. <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Jock_Campbell">Svi ljudi</a> koji su učestvovali u stvaranju ove nagrade i <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Booker_McConnell">imena</a> joj su bili ekploatatori i trgovci robljem. U stvari, teško da bilo koji novac koji potiče sa ostrva nema te kolonijalističke krvi na sebi. To je izlišno možda i spominjati. Dobitnici Buker nagrade su velika imena književnosti i za n</span><span style="font-family:trebuchet ms;">eke od njih se stvarno ne bi moglo reći da su politički korektni, kao recimo John Berger - koji je prilikom primanja nagrade 1972. godine za svoj roman G. rekao da pola novca zadržava a drugu polovinu će da pokloni Crnim panterima koje se u SAD bore za ispravljanje nepravde prema svojim precima na osnovu čije ekploatacije je novac za stvaranje Bukera prikupljen.<br /><br />Doris nije bila protiv establishmenta zato što je to bilo in. Ona je prosto takva. Za razliku recimo do McEwana, koga karakteriše ta želja za javnim pokazivanjem, Doris ima taj 'hmpf' stav jer smatra da je njena misija da </span><span style="font-family:trebuchet ms;">pokazuje svoj stav</span><span style="font-family:trebuchet ms;"> tako što piše i to svaki put drugačije, menjajući žanrove i stilove i vršeći subverziju same književnosti i toga šta ona predstavlja. Njene knjige su bile anti-globalističke mnogo pre nego što je ostatak sveta uzeo tu nalepnicu. Doris je bila član Komunističke </span><span style="font-family:trebuchet ms;">partije u Britaniji kada je to bilo ne samo prokazano, nego se Hladni rat zahkutavao samo tako i onda da još više zbuni sve oko sebe, uz uporno odbijanje da je <a href="http://mural.uv.es/vemivein/feminismcommunism.htm">ona feministički pisac</a>, počela da piše naučnu fantastiku. Ljudi su bili u fazonu - ma daj ova žena je neozbiljna i nema stav, mislim šta je ona? Bila je svakako dovoljno pametna, da za razliku od Sartra, prihvati tamnu stranu komunizma i odbaci i kako se iz socijalne realnosti nije moglo pobeći, ona je sačuvala suštinu svoje pripovedačke prirode prenevši je na meta nivo sigurnog bavljenja svetom oko nas u svetu koji navodno ne postoji. Kod Doris kako je to profa rekao, metafikcionalnost nikada nije ubila priču.<br /><br />Valjda se dobar pisac prepoznaje i pored toga da li je dobio/la Nobela i da li je deo kanona. <span style="font-style: italic;"><a href="http://books.guardian.co.uk/bookclub/story/0,,1999569,00.html">The Golden Notebook</a> </span>je priča o spoljašnjim i unutrašnjima borbama jedne žene - Anne Wolf - i iskustvima o sebi i drugima koje su deo četiri beležnice dok će petu napraviti tako što će sve četiri spojiti u jednu. Doris piše jako jednostavno. Ima te ubadajuće, ironične komentare, efektne šale </span><span style="font-family:trebuchet ms;">i reference. Pored veoma ličnog dela, u knjizi se osvrće, na sve kako je ona to rekla, aktulene probleme tada - postkolonijalizam, komunizam, feminizam, sve velike ideje i velike iluzije. Dok sam čitala knjigu nisam mislila da to mora biti samo ženska knjiga. I dalje verujem da su svi ti problemi i lični i svetski neuslovljeni rodom. I sukob sa samim sobom i pronalaženje spokoja i smisla u onome što radiš je taj napor Anne Wolf i ljudi oko nje da pronađu razlog, da razumeju prirodu i da ne shvate život kao napor već kao interesantno bavljenje samim sobom i drugima. To može biti i tužno i ironično ali opet je beskrajno zabavno.<br /><br />Ako vas najava kiše baca u melanholiju, kao mene, onda opet puštam Veliki prezir i radujem se čokoladi sa plazmom u Coffeedreamu. Kako je čovek komplikovana živuljka...<br /><br />I da - važna n</span><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="http://www.myspace.com/lulamaemusic"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigC29vDDlHNR817WUYR_F75hS4qKRyGasby7l6HCSyGjBSFLfektqWlTN9Tmf9Rc9RRHYThrgUR0an4skJ9G2Ze4Ua_FMWMZvvDjpM9nAmMT3UxUhXpPg5lfohH_sT6hmM7U9R2UdyLyoB/s200/lula+mae.gif" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5180918705063998130" border="0" /></a><span style="font-family:trebuchet ms;">ajava!!!<br />Naš omiljeni, nesvakidašnji, pretenciozni, šarmantni i uzbudljivi elektrominimalistički kvartet nastupa u četvrtak, 27. marta u Studentskom gradu sa početkom u 20h. Sviraće mnogo novih pesama i nekoliko obrada, i čućete muziku na raznim jezicima i biti svedoci nesvakidašnjeg korišćenja važnih i zaboravljenih instrumenata u pop muzici danas...<br />Dođite da se ne biste kajali što ste to propustili :)<br /></span></div>little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com5tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-74838422623124896902008-02-04T16:45:00.000+01:002012-03-13T18:38:48.575+01:00it all begins, beneath the skin...<div style="text-align: justify;"><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZV1I7f6MBZqCDdtSuhAnJijmv9mp01YP02RECvRcEli_i2_loSiO1yI8teL2sjSyhZGDB1_UAgEwIJ10gAvUl4SIJIWlw4CIDFCup8ljqZLxXKymlNlVmW1WGVYjoKWzAk6IrXz9wicvF/s1600-h/rickety+bridge.jpg"><img style="margin: 0px auto 10px; display: block; text-align: center; cursor: pointer;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZV1I7f6MBZqCDdtSuhAnJijmv9mp01YP02RECvRcEli_i2_loSiO1yI8teL2sjSyhZGDB1_UAgEwIJ10gAvUl4SIJIWlw4CIDFCup8ljqZLxXKymlNlVmW1WGVYjoKWzAk6IrXz9wicvF/s320/rickety+bridge.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5163155779038283698" border="0" /></a>Ovaj most najbolje oslikava stanje moje svesti koja je sve samo ne stabilna. Sve sad počinje da se transformiše kao da nikada nije ni bilo čvrstih i jasnih granica i postojanih oblika koje sam ja zamislila u svojoj glavi i pokušavala da održavam veštim potezima taktike zvane <span style="font-style: italic;">deny and forget</span>.<br /><br />Promenila sam posao. <span style="font-style: italic;">New Year, new start, new-old president, better prospects of life.</span> I onda sam se malkic uplašila. Usled smanjenja posla, jer kad si nov ti učiš ali mnogo sporije nego što si radio do juče i ti vakuumi u <span style="font-style: italic;">9to5</span> ostavljaju mesta raznim stvarima koje počinju da vam se motaju po glavi i prave crve sumnje...And it begins...<br /><br /></div><div style="text-align: justify;">Ovih dana, posle Cat Power weekenda, uz prelaz preko Damiana Rice-a, slušam samo i isključivo <strong style="font-weight: normal;">Siouxsie And The Banshees. Na repeat. Sve vreme. </strong><strong style="font-weight: normal;">Siouxsie mi je apsolutno fenomenalna osoba. Post-pank slušam samo kada mi je u poseti Majesty i kada ona suvremeno zagospodari našim kompom. Sad za vikend me potpuno opčinila i nekako bacila u određena <span style="font-style: italic;">pensive </span>raspoloženja koja mi i nisu baš potrebna sad, da se razumemo, kada pokušavam da se naviknem na novu sredinu.</strong><br /></div><br /><div style="text-align: justify;"><strong style="font-weight: normal;">Nova sredina je neverovatno pozitivna i opuštena. Ja sam smirena i čini mi se profesionalna, bar se ja tako osećam. Pokušavam da zapamtim imena i osobe, poslovne kontakte i šta mi je zadatak kao takav. Treba li pomenuti da opet radim u NGOu. :) nisam mogla da odolim - moje odluke su krajnje racionalne da se razumemo ali i krajnje nesvesne. Ja radim od 9 do 5 i nije baš da pomažem siromašnima ni da lečim leprozne ali se kao trudim da uradim nešto <span style="font-style: italic;">as a socially aware person.</span> I tu se tešim da radim za one za koje treba raditi - za klince koji čine 20% naše populacije, koje u školi uče samo da bubaju, koji ne znaju da saslušaju druge ljude a da ne pominjem da im je jedina zabava TV, da ne razmišljaju da se druže i udružuju i da su u takvom dobu da odrasle smatraju dosadama i pretnjom njihovoj individualnosti. A da nemaju ukusa i stavove i da im niko nije rekao da se mogu žaliti ako im je loše i da se njihovo mišljenje zaista uvažava i da ima neko ko želi da ih uputi, da im pokaže, da ih sasluša kao odrasle osobe. Sećate se filma <span style="font-style: italic;">Meet the Fockers</span> kada Ben Stiller guguče dok pokušava da priča sa bebom a Robert De Niro mu kaže da ne budali i da ga beba sve razume i da priča normalno sa njom. To mi se negde dojmi kao smisao moje <span style="font-style: italic;">daily</span> angažovanosti.</strong><br /><strong style="font-weight: normal;"></strong></div><strong style="font-weight: normal;"><br />Da se razumemo - korporacije - uz sve lepo objašnjenje Elliota Smitha - "</strong><a href="http://www.songmeanings.net/lyric.php?lid=62875">There's a silver lining in the corporate cloud</a>" - ne mogu ja to...Nije da sam probala i još uvek ostavljam ta vrata otvorena - ali ta <span style="font-style: italic;">competitiveness</span> - <span style="font-style: italic;">run and die</span> - za sada sam off that track...opet kažem ostavljam ta vrata otvorena.<br /><br /><div style="text-align: justify;">I o čuda Facebook me opominje da pročitam već jednom Saturday i preselim je u policu sa pročitanim knjigama. Da napravim veliko čišćenje police. Da sredim sobu i stan. Da presadim cveće. Da konačno položim taj TOEFL u petak sa dovoljnim skorom za prolaz. Da napišem normalan esej. Da imam toliko sreće da mi "legne" tema.<br /></div><br /><div style="text-align: justify;">Pročitala sam divnu knjigu za vikend. Da se razumemo, meni je Middle and Far East totalna nepoznanica i ja sam najstrašniji evro- i amerocentrik...čitam samo dela te hrišćanske kulturne tradicije dok me islamska i istočnjačka uvek asociraju na nekategorisane pojmove nepoznate mojoj svesti...Ova knjiga - <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/The_Kite_Runner">The Kite Runner</a> - ima toliko hrišćanskih motiva a tu je i priča o Avganistanu i američkoj emigraciji...priča u kojoj su Rusi naravno zločinci a Amerikanci zemaljski raj u kome je moguće pronaći sebe, nametnuti se u zemlji free marketa i ostvariti američki shopping san - koji prekida hrišćanski osećaj krivice, žaljenja i dužnosti kao motivi koji su verovatno univerzalni samo što ja, konCentrisana na ovaj svet, nisam na to do sada obraćala pažnju. Knjiga me podsetila na film za koji sam, ja pretpostavljam, otplakala najviše suza ikada <a href="http://www.imdb.com/title/tt0424227/">Turtles Can Fly.</a> Možda sam samo toliko ronzala na <a href="http://www.imdb.com/title/tt0115751/">Breaking the Waves</a>, koji nikada u potpunosti nisam razumela do kraja. <span style="font-style: italic;">The Kite Runner</span> je priča o prijateljstvu između dva dečaka. U svetu odraslih laži. U svetu duplih standarda.<br /></div><br /><div style="text-align: justify;">I onda opet kako i zašto da se bavim decom. Neracionalno krajnje, ali meni to ide. I razumem i umem da dam konstruktivan predlog. Da se razumemo - ja uglavnom srednjoškolce ne podnosim - veliku većinu jer su samoživi i sve mere u materijalima - lepoti, bogatstvu, koži, i ostalom. Ali ne svi. Kao što je i na prethodnom poslu bilo, da <span style="font-style: italic;">suma sumarum</span>, od mog celodnevnog angažmana profitira <span style="font-style: italic;">fifteen</span> <span style="font-style: italic;">lucky</span> <span style="font-style: italic;">people, </span>tako i ovde - ne garantujem niti mogu da obećam da treba i da ću uspeti svima da pomognem. Ali bar nekoliko srećnih koji se nađu tu u pravom trenutku - jer dobar timing je sve. I jedino što želim je da posao bude završen kako treba. Jer sam uspela, da ipak u godinama čeličenja u polu-volonterskom radu naučim sebe, inače jako naporna disciplina, da je to samo posao. <span style="font-style: italic;">Full stop</span>. I tu ima budalaština i praznog hoda. Ima i prećutkivanja i savijanja kičme. Ali kada se svetla pogase, nešto ima kraj i svrhu i ja za dublje ne pitam jer su odgovori uvek dvosmisleni i ko bi se uostalom baktao sa tim.<br /></div><br /><div style="text-align: justify;">Na FEST-u ću gledati - Princa od Papira, Kena Louča, <a href="http://www.fest.org.yu/2008/s/vest-film-4-meseca-3-nedelje-2-dana.php">rumunske filmove</a>, i još što šta valjda, sad nisam ni pregledala program baš detaljno ali se nadam da će me filmski prijatelji apdejtovati. Volela bih da ako stignem odem i na neki filmić sa <a href="http://www.seecult.org/portal/html/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=20189">nordijske panorame</a> - jer kako je moj brat jednom lepo prokomentarisao lepotu skandinavskih filmova i jednostavnost emocija koje izazivaju - rekavši da su to srećne zemlje koje su stigle do stadijuma da gaje kinematografiju koja je produktivna u svakom smislu i da je možda mi ne kapiramo do kraja jer smo navikli da kusamo baklave umesto biskvita. :) lepo jednostavne stvari...<br /></div><br /><div style="text-align: justify;">Kada smo kod muzike - gledala sam <a href="http://www.imdb.com/title/tt0467406/">Juno</a>. Baš sam imala problema sa tim filmom. Tokom i posle filma sam mislila mislila mislila...Okej pročitala sam većinu komentara i kritika - dok se nisam smorila naravno. To je indie film. Po priči i načinu izvođenja. Scenario je pisala <a href="http://www.imdb.com/name/nm1959505/">bivša striptizeta</a> koja nije bila u štrajku (nesolidarna znači a inače nominovana i za Oskara i BAFTA-u za najbolji originalni scenario - dok jednom ne smrke drugom ne...) i inače je bivša odvratajzerka.<br /></div>Ovo je copyright-ovan izraz i morate se obratiti jednom od momaka sa <a href="http://suprastudio.blogspot.com/">SS</a> bloga za pravo korišćenja.<br /><br /><div style="text-align: justify;"><span style="font-style: italic;">Juno</span> je teenage pregnancy komedija. Muška ekipa je pokupljena iz serije <a href="http://www.imdb.com/title/tt0367279/">Arrested Development</a>. Pitate se šta može da bude smešno u tinejdžerskoj trudnoći? I da li u filmu ima hrišćanskih motiva? Da ne pomislite da sam poludela, ja sam i dalje neviđeni anti-klerikalista naročito otkad onomad videh da ima crkveno obdanište - ali posle <a href="http://www.imdb.com/title/tt0120655/">Dogme</a> i blesave Jeneane Garofalo ja sam očekivala da se ova komedija opet pošali sa puritancima između dva okeana i da lepo odslušamo <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Juno_%28soundtrack%29">B&S, <span style="font-style: italic;">All the Young Dudes</span> i The Moldy Peaches</a><a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Juno_%28soundtrack%29"> </a>i da se isključimo, posle naravno nekoliko repeatova.<br /></div><br /><div style="text-align: justify;"><span style="font-style: italic;">Juno</span> je film po mom mišljenju sjajnih dijaloga. Ja volim da pričam pretenciozno i ne trućam kada kažem da znam tinejdžere koji tako isto govore. Ili se bar prave da me razumeju. Naravno da će neko na žalost gledati filmove tipa "Yo, dude" i ostale gluposti. Naravno ovo je filmska fikcija i istina je da ljudi ne govore baš toliko pretenciozno i ga ne koriste žargon baš do tih razmera. Sećate se, film je nečija rastegnuta mašta? Let's entertain us? Mislim sigurna sam da ovaj film neće povećati inako preveliki procenat <a href="http://www.theodora.com/teddy/newyork/teenage.html">američkih tinejdžerskih trudnoća</a> - i da je njihov problem realno u puritanskoj neprosvećenosti i zatucanosti sa jedne strane a i psihoanalitičkog i precizno naučničkog pristupa seksu kroz sexual education - decu treba obrazovati ali i smatrati odraslima, ukoliko je to moguće. Znači to je pitanje stava a ne znanja. Naravno da neće razumeti sve reči i pretenciozna objašnjenja ali deca znaju da čitaju stav mnogo bolje nego što to odrasli kontaju.<br /></div><br /><div style="text-align: justify;">I <span style="font-style: italic;">Juno</span> pokušava da prikaže zdrav stav prema životu i odrastanju, odogovornu reakciju i <span style="font-style: italic;">dealing with difficulties</span> ali na jedan krajnje duhovit način, kroz smešne situacije i <span style="font-style: italic;">upsidedown</span> dijaloge i ironični osvrt na ljudske odnose. I sad ja treba da kažem da je film loš zato što je nerealan? I'te molim vas... recimo pesma - <a href="http://www.youtube.com/watch?v=Y6CKRMPEKKw">So Nice So Smart</a> - "<a href="http://www.lyricsmania.com/lyrics/kimya_dawson_lyrics_9452/knock_knock_who_lyrics_30392/so_nice_so_smart_lyrics_329983.html">I like boys that like their mothers</a>" :) meni se čini da svi ljudi koji su voleli teenage heroje iz <span style="font-style: italic;">My So-Called Life</span> i <span style="font-style: italic;">Freaks and Geeks</span> moraju da se nasmeju i <span style="font-style: italic;">Juno</span>. Tomboy devojka i zaljubljeni štreber.<br /></div><br /><div style="text-align: justify;">I kad pomenuh <a href="http://www.imdb.com/title/tt0367279/">Arrested Development</a> - čudno je kako su geek teenage tata sa jedne strane i music geek potencijalni tata sa druge strane stavljeni kao suprotnosti dva ista potencijala koja su se razvijala i razvijaju u pogrešnom smeru. Klinac je iskren i zbunjen ali zna šta želi i ne laže o tome dok je odrasli geek - čiji lik je, uz previše meni se čini očiglednih i malkic banalnih paralela - pomalo građen po uzoru na <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/High_Fidelity_%28film%29">Roba Gordona</a> - izgubio <span style="font-style: italic;">directions</span> negde usput i odrastao ne snalazeći se a sad je vakuumu između sopstvenih i očekivanih želja. Samo ova Lora ovde nije kao Hornbijeva - hrišćanski - pardon - <span style="font-style: italic;">forgiving</span> - nego u svetlu sve većeg broja samohranih majki po izboru - ona je neka vrsta 21st century mame - "pa dobro, ne mogu da nađem dovoljno zrelog muškarca koji hoće da bude tata - nema veze - sama ću." Ovo me malkic previše podsetilo da ono što ne volim kod tih pojednostavljivanja da bi se lakše gradili likovi i odnosi među njima, ali 'ajde oprostiću joj ako je htela to da ilustruje...<br /></div><br /><div style="text-align: justify;">I naravno da ne propustim da pomenem da uvek razmišljam o Belle and Sebastian zbog kojih sam prvenstveno i ogledala <span style="font-style: italic;">Juno</span>. Kada su oni u pitanju ja uvek obraćam obraćam pažnju na lyrics-e i to da li je Stivie pravio aranžmane, jer odmah primetim Beatlese i Dylana i da li je Isobel pevala back vocals i Mick svirao trubu ... recimo <a href="http://www.belleandsebastian.com/recordings.php?release=3&view=lyrics&lyrics=125">Piazza, the New York catcher</a> - "I will be your Ferdinand and you my wayward girl"... su Ferdinand i Miranda iz Šekspirove <span style="font-style: italic;">The Tempest -</span> <span style="font-style: italic;">lovers from the Brave New World. </span>Dok sam onomad naivno verovala da ću magistrirati na Šekspiru a ne na nekoj praktičnoj temi - ovo mi je uvek bila jedna od omiljenih pesama B&S...<br /></div><span>I još kad kaže</span><span style="font-style: italic;"> - San Francisco’s calling us...<br /><span style="font-style: italic;"></span></span><span><br />Pustila <a href="http://www.labrador.se/artists/leslies.php3">Leslies</a>...simple northern life...</span><span style="font-style: italic;"><br /></span><strong style="font-weight: normal;"> </strong>little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com6tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-49101653624159485772008-01-08T22:31:00.000+01:002017-02-01T11:56:53.074+01:00The naming of what is there is what is important<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi8kqrT21-xcRIDXMbWvXZ4LeGC-bjNw1zkbUYHKgeLThLQwOLTCIp_E5xWYDA9IYiSgfmOPhCNpGpQzoI3suqCcQbVAFxhBW94bymzM9uOlJQTrsAMmv6MbcE2dyCEBsdkfInSkHU3MAHx/s1600-h/atonement.jpg" onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5153222944378313762" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi8kqrT21-xcRIDXMbWvXZ4LeGC-bjNw1zkbUYHKgeLThLQwOLTCIp_E5xWYDA9IYiSgfmOPhCNpGpQzoI3suqCcQbVAFxhBW94bymzM9uOlJQTrsAMmv6MbcE2dyCEBsdkfInSkHU3MAHx/s320/atonement.jpg" style="cursor: pointer; display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center;" /></a><br />
<div style="text-align: justify;">
<a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Ian_McEwan">Ian McEwan</a> izrekao<span style="font-style: italic;"> abovequoted</span>. Otkrila istog na sajmu knjiga 2004. čini mi se, kada sam pričala sa prevodiocem Arijanom Božović na štandu izdavačke kuće Paideia o <a href="http://www.vreme.com/cms/view.php?id=354450">Kuciju</a> - omiljenom do tada i od tada Mekjuanu. <a href="http://www.yurope.com/zines/mostovi/arhiva/97/110/110_10.HTM">Intervju sa Kucijem</a> je objavljen zahvaljujući njoj. Ne ulazim sada u kvalitet njenih prevoda ali mi je super da tako ćaskam sa nekim o omiljenim piscima kao da su nam poznanici...Ah, trivia...Prevodi su generalno diskutabilna stvar, malo dobrih, puno loših, prevod knjige "Iskupljenje" je zaista dobio nagradu Miloš Đurić Udruženja književnih prevodilaca 2003. godine.<br />
<br />
Neki stručnjaci za oba jezika su mu osporavali kvalitet, meni je prevod bio dovoljno dobar da doživim sve što je trebalo od emocija i razumem tekst i zastanem čak nad nekim izrazima ali zahvaljujući mojoj dobroj vili MissJ čitam Saturday u originalu i unatoč svemu moram da kažem - čitajte na engleskom! Šta je taj čovek radio sa rečima! Kakve zavrzlame! Bogato, sočno, kao da žvaćete poluzrelu kajsiju, mekano a gorko, sjajno. Uvek hit the nail on the head ali suprotnim delom čekića - with touch of evasiveness! Ironic and fluffy.<br />
<br />
Prevod generalno, ma koliko bio sjajan, za "Subotu" recimo ne znam ali i ona je dobila <a href="http://www.seecult.org/portal/html/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=21216">prevodilačku nagradu</a>, opet ne može da uhvati rečitost piščeve mašte i ton kojim se isti obraća. Ja znam dovoljno dobro oba jezika pa mi se čini da to mogu da kažem. Ali svakako prevodiocu skidam kapu.<br />
<br />
Jedna profesorka koja je imala priliku da upozna McEwana na književnoj večeri u Budimpešti, rekla mi je da je on apsolutno svestan sopstvene genijalnosti. Ne zameram mu. I ja bih. <a href="http://news.independent.co.uk/people/profiles/article2169220.ece">John Banville</a> kaže da je "Subotu" pisao skoro kao da je Blerova vlada pisala da umiri populaciju u vezi sa UK involvement in Iraq. Dunno. Still reading the book, will tell you when done.<br />
<br />
Svašta se dogodilo u međuvremenu, od prvog susreta sa Mekjuanom do sada. Nova godina, blog slavio godinu dana a ja zaboravila na to, imam nove cvikere, banalnosti života...Elem, htela sam da pišem o filmovanoj književnosti. I o McEwanu malkic, jer je apsolutno apsolutno zaslužio.<br />
<br />
Šta sve posedujem (a kad mi posao dozvoli bo'me i čitam):<br />
<br />
- Amsterdam - brillant! Britko i jasno, sa tim fantastičnim preokretima i nečim što McEwan radi sa lakoćom - prikuje vas za stolicu i tako vas baci u etička razmišljanja da se teško otmete utisku i da uvaljujete knjigu najbližima samo da bi mogli da diskutujete sa nekim.<br />
<br />
- Saturday - sve što sam rekla plus tema moderne paranoje. Život u jednom danu. Literary Džek Bauer. Jezik divan. Još čitam. Samo u busu jer nemam kad i onda omašim stanicu.<br />
<br />
- Istrajnu ljubav - original Enduring love - ja imam prevod nisam još pročitala.<br />
<br />
- i jedno jedino Iskupljenje - prevod - original je Atonement - divna reč. Ko nije gledao film, neka sačeka molim ga/je i neka prvo pročita knjigu ako mu je/joj do impresija i autentičnog doživljaja. Takva knjiga se retko piše. Početak je spor, kao jetleg, malo ste bunovni, teturate se, leto je, vrućina vas davi...Ideja o manipulaciji likova u književnom delu i odgovornosti pisca...prosejana kroz best plot ever! McEwan je detective mastermind. I sve ostalo. Bila je priča, mislim da je možda još i negde aktuelna, da je istorijsku građu McEwan pokrao od <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Lucilla_Andrews">jedne spisateljice</a>.<br />
<br />
Zašto tek sad pišem o McEwanu kada ga već prilično dugo čitam?<br />
<br />
Taj film: <a href="http://www.imdb.com/title/tt0783233/">Atonement</a><br />
<br />
Da se razumemo, svaka čast za kadrove, muziku i <a href="http://www.imdb.com/name/nm0564215/">James McAvoy-a</a>.<br />
<br />
Ali samo bih volela pre nego što krenu nagrade (<a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Atonement_%28film%29#Top_ten_lists">mada već jesu</a>) i ostalo da se razumemo - od ovakve knjige ne možete napraviti loš film. E sad jedino da li je Keira Knightley prava osoba da glumi Cecili Tallis. Ja sam film gledala sa pola srca jer mi je jedan deo istog već reagovao kada sam čitala knjigu. Danas je jedna drugarica pominjala da je ovaj film izazivao donekle slične emocije kao i Emily Watson u <a href="http://www.imdb.com/title/tt0115751/">Breaking the waves. </a></div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
Cecilia Tallis je tragična junakinja i zaslužuje bolju interpretaciju. Fan pisca i knjige se oseća iznevereno. Ja sam očekivala da je film ovekoveči tj. da je zapamtim kao što pamtim Mrs. Miller zauvek i samo kao Julie Christy. Film je samo deo nečije mašte. Moja Cecilia prosto nije ovakva. Nije zaokružena i nekako limitirana, više je luda, histerična, karnalnija, životnija...<br />
<br />
Više je Nora Joyce nego Jane Austen. Čak ni Jane. Cecilia je prkosna junakinja koja u sebi otelovljuje mladalačko ludilo i strast, beskompromisnost "plavih čarapa" koje su opsesivno pušile samo da bi dokazale da su ravnopravne sa muškarcima, nervirale salonske ljubavnike i tražile inteligenciju u udvaranju koju high class snobovi nisu mogli da im pruže jer su se ložili na devojčice ili dečake. Nova generacija žena koju je recimo bolje igrala Nicole Kidman kao Virginia Woolf čak recimo i Kate Winslet u filmu <a href="http://www.imdb.com/title/tt0116722/">Jude. </a>Opet taj Hardy. Bar sam recimo ja tako zamišljala Cee. Ne moram biti u pravu ali moram da izrazim svoje neslaganje sa odabirom glavne glumice. To što je gledala filmove iz 30ih i 40ih i nije mnogo pomoglo. Nije ono što vidiš, nego što stvoriš.<br />
<br />
Jedina pohvala za <span style="font-style: italic;">female</span> ulogu ide baka Vanessi. Da li je to bio peak za mene, ali naježila sam se tokom njenog monologa.<br />
<br />
I will rest my case on this.</div>
</div>
little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com6tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-30178236019661162392007-10-29T23:43:00.000+01:002012-03-13T18:38:48.598+01:00when it is a groundhog day on your b-day...<div style="text-align: left;font-family:trebuchet ms;"><span style="font-size:100%;"><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi6WLMpxRywNN9_k-yJtUkQMFnbix3nhL6ZWbMcZXqRVeyJ29o571afcASo24iRUUx52WN_MF2O0DLXG_Qh6lVSeX61obbAeVMXxkhX15sVTVRDGkRJYPbpFKmwnkpSAWWElgXHIhWbUFJE/s1600-h/800px-Groundhogday2005.jpg"><img style="margin: 0px auto 10px; display: block; text-align: center; cursor: pointer;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi6WLMpxRywNN9_k-yJtUkQMFnbix3nhL6ZWbMcZXqRVeyJ29o571afcASo24iRUUx52WN_MF2O0DLXG_Qh6lVSeX61obbAeVMXxkhX15sVTVRDGkRJYPbpFKmwnkpSAWWElgXHIhWbUFJE/s200/800px-Groundhogday2005.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5126898786364719538" border="0" /></a>znači ne valja se buditi rano na rođendan...to je dan samo za tebe, kada treba spavati i spavati i prespavati ako je moguće---zašto, pitate se vi kada je to samo dan za tebe? neću da hejtujem, jer sam dobila gomilu prelepih čestitiki ali meni je ceo dan bio kao dan mrmota! (a pic to verify)! ne volim taj film a ne volim ni bil mareja - ne mogu prosto mi je čovek nezanimljiv.... zašto? bojim se da počnem ali počeću iz početka...<br /><br />- ustala prerano - 7 a.m. još je bio mrak<br />- nisam popila kafu<br />- vrhunac ironije - moj moblini operater teleneor - crkli dabogda - iako sam baš iz straha i osvete belosvetske ironije ili kako<a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Thomas_Hardy"> hardy</a> reče<a href="http://www.classicreader.com/booktoc.php/sid.1/bookid.1281/"> life's little ironies, </a>u subotu čekala u ogromnom redu u pošti 11187 u merkatoru da platim račun za mobilni jer su rekli da će ga isključiti u ponedeljak, danas, na moj rođendan, htela sam da predupredim sudbinu...Or did I? Lepo sam odčekala, platila račun i jutros u 10 a.m. moj bljutavi telenor mi čestitam rođendan, ja onako kartmenski kažem 'sweet' i onda krah!!!! idoti su me isljkučili! iako sam platila račun! imam dokaz uplatnicu! dva jedina načina da se žališ - da zoveš call centar - ne mogu, isključili mi pozive ili da pošalješ faksom uplatnicu!!! gde da nađem faks kad radim ceo dan baš na assignmentu sa koga ne mogu da izađem ili odem? can it get more frustrating? naravno!<br /><br />počinjem da mislim da mi se hardy sveti jer nisam htela da pročitam male ironije i što sam i <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Tess_of_the_d%27Urbervilles">tesu od arbervilovih</a> jedva pročitala, mada nije da je nisam branila, stignem konačno do neta i kompa i skeniram uplatnicu i onda krah - nestade neta! operater proglasio status quo, ne znaju šta im se događa! verujete, gospođice, kao da je dan mrmota danas sve se ponavlja kao loš film! desno oko twitch twitch...sad mogu da pišem na miru jer sam popila dovoljno kajsijevače i najela se homemade cheesecake-a inače sam bila na ivici<br /><br />Elem, dobijem ja konačno korisnički servis telenora i krenem da histerišem jer mi je trebalo dosta vremena da prvo posao na terenu završim, pa stignem do beograda, pa do kancelarije pa do faksa pa do telefona koji hoće da zove i ostalo, mislim nisam danas htela da smaram ljude koji rade u sred posla i prepiranja oko politike i obrazovanja, da mi zovu call centar i da mi daju da holdujem 10min dok se oni tamo kreteni smiluju! mušterija je u pravu? malo sutra! nije momak u call centru kriv, ali rekao mi je pa trebalo je odmah da zovete! ali ja kažem, niste mi rekli da je dovoljan glupi broj pošte rekli ste da treba da skeniram ili faksiram celu uplatnicu? ko, mi? ne gospođice pogrešno ste shvatili! srećan rođ....bacila slušalicu...<br /><br />posle posla ja kući, konačno topli dom, za 15min stižu gosti koji se nisu bunili da tako kasno svrate jer sam radila do kasno - kad ono pošto živimo u zvezdarskom dvorištu i imamo kapiju - kapija zaključana! niko nema ključ, tj. svi je prvi put vide zaključanu? kako ući? nikako ako ste mrmot kao ja! čekala sam da je razvale!<br /><br />u međuvremenu potpuno odustala od razumnosti iliti </span><span style="font-style: italic;font-size:100%;" >sanity</span><span style="font-size:100%;"> kako bi rekli normalni...jedem cheesecake i slušam sigur ros...odličan je taj takk! i feist! at last - proud owner of original! kakav fancy booklet :)<br /><br />zašto reverse dan mrmota? pošto se osećam malkice neispunjeno zbog isfrustriranosti želela bih da se dan ponovi ali sa boljim ishodima! ono kao obrnuti dan mrmota! ako me hardy sad gleda i sluša, neka zna da se kajem i da ću da pročitam ironije! samo neka učini da sledeće godine za moj rođendan sija sunce, da dobijem day off, da mi svi prijatelji budu tu u zemlji, da mi baka bude ok, da dobijem dve mačke - mušku i žensku, da sledeće godine feist svira blizu nas ili baš u bgd-u, da superstudio održi koncert konačno, da ne radim mnogo, da radim ispunjenije poslove/posao, da spavam više, da se izležavam, da dobijem pink bicikl, i svašta tako nešto... i ako može da budem malo mlađa...<br /></span></div>little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-8569223111308432315.post-70312896961819398132007-10-15T18:37:00.000+02:002012-03-13T18:38:48.624+01:00<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEinh6ZbT2OS513FeEnEDnMo1K9rUlLPLXGyyXofDWV6tLYi7_sIAJCfSZe-rZWAgbBhiZKR53xi3siwlOuct7s16CxVBDVBkImvxf7izFkO_4sSGQpLsZsHkWvhXevHpdT53H_shSNawr4n/s1600-h/dog+on+wheels+Doisneau.jpg"><img style="margin: 0px auto 10px; display: block; text-align: center; cursor: pointer; width: 245px; height: 179px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEinh6ZbT2OS513FeEnEDnMo1K9rUlLPLXGyyXofDWV6tLYi7_sIAJCfSZe-rZWAgbBhiZKR53xi3siwlOuct7s16CxVBDVBkImvxf7izFkO_4sSGQpLsZsHkWvhXevHpdT53H_shSNawr4n/s320/dog+on+wheels+Doisneau.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5121607457365451378" border="0" /></a><br />Bila sam tu negde, u sajber spejsu, ali opet mi se nije blogovalo. To ne znači da ne čitam - naprotiv jutarnja rutina podrazumeva - poslovni mail, gmail i google reader. Pa se obradujem.<br /><br />Susret za pamtiti i ponoviti - sladoled - zatvaranje letnje sezone sa blog ekipom.<br /><br />Počela konačno da čitam Ian McEwana. Preskočila Ostera, to drugi put.<br /><br />Pravim planove za postdiplomske. Gde i kako. I eventualno za Keln. U međuvremenu postala ozbiljno bogata - za prevod dobila zaista prave pare i to me platili po karakterima i onom standardu od 1800 karaktera sa spejsovima je strana. Ostala u šoku, otvorenih usta.<br /><br />Slušam aktivno Lulu Mae. Iako sam samo posmatrač i dobrovoljno kuvam kafe i masiram dizajnera zvuka kada ga zaboli glava, presrećna sam zbog njih i planiram da osnujem još jedan fan klub (šta ću kad sam dokona). Danas je jednoj od članica Lule Mae - rođendan!!! Happy birthday Z! And many happy returns of the day!<br /><br />Pokvario mi se Ipod, pa sam u prevozu izgubljena. Sad čujem šta ljudi pričaju i poželim da ogluvim. Pogotovu ljudi u trolama i najgorem prevozu ako morate da ga koristite - autobus 23.<br /><br />Držim časove do iznemoglosti. Mislim da ću da puknem od tolike koncentracije na glagolska vremena i predloge. Mahom srednjoškolci među mojim učenicima - populacija za koju se opasno brinem. Nešto se dogodilo - ta deca gledaju u mene kao u Marsovca. Još kada krenem da pevam da bi objasnila - znate tako se kaže kao u pesmi - oni se ni ne smeju na moje netalentovano pevanje nego kao da nisu tu. Uopšte. Kao da ja pričam ribljim jezikom.<br /><br />Moj nemački je ovog vikenda čak pohvaljen. To je napredak. Možda zato što toliko mislim o engleskim glagolima.<br /><br />Među učenicama imam jednu genijalnu klinku koje se pomalo i bojim. Recimo ona kad ne zna značenje reči, u stanju je da raspravlja o značenju iako nikada nije pogledala tu reč u rečniku ali je umislila da to nešto znači i onda uverljivo objašnjava to izmišljeno značenje. Kao deca. Kad idem na čas, ja nosim rečnik i stalno mislim na to kako da inspirišem to dete da joj ne bude dosadno. Recimo radili smo 'sounds' i onda učili kako se čuje grom, kako kada ti krče creva, kako se kaže mucati i ostalo. A što me naročito oduševljava kod nje je što citira popularnu kulturu i muziku. Radili smo neke fraze i ona kaže "aha, stiff upper lip, znam AC/DC ima pesmu". Ja ne volim AC/DC ali mi je sjajno što tako razmišlja.<br /><br />Konačno nabavila i odgledala 'Fans only DVD' Belle and Sebastiana. Tu je snimak nastupa kod Joolsa Hollanda kada pevaju 'Waking up to us' i Isobel peva sa njima. Srce mi se cepalo, kako je strašno kada ona čučne na kraju tog nastupa posle otpevane pesme. Gledam Stujartu u lice dok peva i ne mogu da verujem - what happened. To je snimak iz novembra 2001. i u emisiji učestvuje i Muse. Ako neko ima celu emisiju, molila bih za jedan geekovski i fanovski share...<br /><br />Početak je bio drugačiji... Snimci njihovih početaka su fenomenalni i jako topli. Ah, ti štreberski džemperići. Bože, kako reče jedan drug, što su došli tako prekasno do mene. Da sam slušala Belle u srednjoj, jer ja sam '96. godine i bila prvi srednje, verujem da bi mi mnoge stvari u životu lakše legle. Između ostalog ne bih imala osećaj da stalno negde kasnim i stalno nešto propuštam. Mada je ovo prejaka generalizacija. Biti srednjoškolac u kasnim dvadesetim je way of being. Pokušavam da iskopam triviju o tome kako je Belle počeo da se okuplja tamo sredinom 90ih uz podršku programa britanske vlade u stvari. To je jedan spiker samo pomenuo u filmu. Možda sam to nekad i pročitala ali mi je promaklo i nije postalo sticky tema u mom message boardu.<br />Molim drugarice i drugove trivijaliste da mi objasne ovo ako znaju išta o tome.<br /><br />U međuvremenu uspeli da čestitamo drugu rođendan i tako slučajno naleteli na sliku "Dog on Wheels". I otuda i asocijacija za Belle.<br /><br />E sad idem da predajem Future perfect, opskurno da opskurnije ne može. I mnogo mi se sviđa pesma "We are from Barcelona." Hummujem je netalentovano, čisto da čike koje treba da mi donesu ipod iz Holandije, original, znaju da mi ga što pre vrate. Ali treća generacija - ipod nano može da pušta video.<br /><br />I da, za ime Boga, ako neko zna ko je tandaramandara na SBB hubu, molim da mi javi već predviđenim kanalima za to. Nije mi baš esencijalno, ali moram pohvaliti tu osobu. To su zaista korisno utrošeni terabajti...little voicehttp://www.blogger.com/profile/05660446393453373081noreply@blogger.com3