Monday, March 8, 2010

optimistic, isn't it?


Preporuka za film. I izaberite posle gledanja istog, dok pišete priču na blogu optimistic mood na stereomood-u. eto sad znate sve o meni. da imam plavu kosu i 55kg. da se selim uskoro. da nisam zaljubljena. da me mrzi da stavljam velika slova na početak rečenice trenutno, ubija mi spontanost i želju da kažem sve što hoću. da sam možda malo control freak i da mi se izlizalo strpljenje za neke stvari. da mi duva vetar kroz stan. da slušam lejdi gagu. da imam haljinu na šljokice. i cipele od zmijske kože. i 10cm štikle, moje sadašnje zimske čizme. i da ne volim filozofiju satiranja i ubijanja od rada. da bi radije imala manje para nego manje zadovoljstva. da ne razumem odricanja radi odricanja, nego više volim da ga izbegnem, ako mogu. da mislim da život nije sranje. da volim da se zezam i da radim stvari koje mi se rade, a ne one koje se od mene očekuju. da volim kada mi ljudi skrenu pažnju da grešim. da nije te osobine, bila bih ista ona kao pre deset godina, verovatno još uvek nesretna jer nedge grešim a ne vidim gde. grešite kad odlučite da nešto znate i da ste uvereni da ste shvatili i da vam je ono što vam se neplanirano dogodi samo remetilački faktor u vašem savršenom planu. nije, zajebali ste se. razmislite još jednom.

meni se lično uvek dopadalo što likovi u filmovima vudi alena pričaju kao da čitaju. sav taj dobro naučeni vocabulary privatnih škola i Ivy League univerziteta. I sva ta kvantna fizika, koja se u poslednje vreme ubacuje u sve, od Big Bang Theory do svakog filma. Valjda ljudima treba lek iz krize. Mada to je novija teorija, u smislu da je hrišćanstvo starije od nje, ali nešto nije popularno. Ili je sve zato što više niko ne veruje ni u šta. Ili zato što se slučajnost i sreća ne mogu objasniti jednom crnom knjigom, jednom uredbom vlade, jednim proglasom, skupom u davosu, svetskim planovima, i vašim malim sitnim planovima. Isplaniram ja da smuvam jednog dečka. Pomislim da je savršen za mene. I on kao nešto odgovori. Ali se stalno nećka. Kaže mi da me stavlja na hold dok nešto ne završi. Muvaju mene neki drugi momci usput, ja to ne primećujem i čekam da se on javi. I on se ne javi. A ovi usput? Kažu da je sad kasno. Kao i kad bi sada ovaj prvi dečko pozvao, a neće, čak ni da kaže, "ej znaš, ne sviđaš mi se", naporna si mi, ili ružna si, ili mnogo smaraš ili nisi ti tako sjajna. Ili možda čak previše si ti za mene, znaš ja ne znam šta bih tu radio. Možda jednostavno hoće da bude sa nekim drugim. Kao u ovom filmu, prva žena je savršena za njega jer je sve kako kaže right. A ispostavi se da je najbolja osoba, tj. ona sa kojom može da bude i da je voli na svoj čudan način da ga to čini srećnom, osoba potpuno različita od njega. Moraću o tome da promislim još malo. Kako odredimo da li je neko dobar za nas. A i mnogo je prošlo od kada si ti meni prva prišla, nijedna zaljubljenost ne traje toliko dugo. Ne zna on da ja mogu da čekam dugo, jer se jako retko zaljubim, tj. retko me udari ta sreća. Samo ja se bojim da ne zna i još jednu važnu činjenicu. Ne možete vratiti pastu natrag u tubu. Jednom kad vam nešto kvrcne u glavi, nema povratka natrag. Entropija.

isplaniram ja da slušam na dva koncerta u Minhenu dva benda - the XX i White lies. Odemo u Minhen i otkažu oba koncerta, jedan jer je pevačicin otac umro, drugi jer je pevač kolabirao. Dobro, kažem ja, nema veze, tu si gde si. I na kraju avion za Beograd zamalo da se sruši. Znači konstantan maler. A onda se vratim kući, dobijem dve divne poruke, dogode mi se neverovatne stvari i generalno krene me sreća. Nađem stan u centru na idealnom mestu, posle godinu dana potrage i pucanja ćoraka. Obradujem se. I pokušam da smislim da li su i jedna i druga sedmica, malerozna i ova srećna, zaista imale nekog dubljeg smisla. Odgledam film i tako se malo izmeditiram. U pitanju je samo slučajnost i ništa više. Ozbiljno. Nekima se dogodi nekima ne. Nekima pokuša da se dogodi ali je oni odbace jer ne žele da im išta remeti rutinu. Jer ne žele da promene bilo šta jer se boje. Opet strah kao glavni krivac. Razmislite dobro sledeći put kada nešto odbijete, zašto ste to uradili. Ne kažem da treba sve bezrazložno prihvatati, kažem samo da treba razmisliti o razlogu za svako prihvatanje i odbijanje. I naravno dati šansu sebi, jer možda i pravite grešku, bilo prihvatanjem bilo odbijanjem. A šta je moja dijagnoza? Meni fali spontanosti, što bi rekao moj anđeo savetnik, jedan od. I strpljenja, to već mogu sama da kažem. Naravno, uzmem od anđela samo ono što mogu da podnesem, jer ne mislim da je za sve u pravu. Za većinu stvari jeste, a za neke nije. Ja sam kontrol frik. Zato što se bojim. Da nešto ne precenim, procenim loše ili potcenim. Zato što neke stvari ipak funkcionišu po pravilima. Saobraćaj, gramatika, procedure polaganja državnog ispita. Ali ljudi nisu deo te šeme. Oni nisu po pravilima, po standardima. Ljudi su najveća varijabla i ja to stalno zaboravljam. Zaboravljam i da sam ja varijabla, i samoj sebi i drugima. Nisam dobila tretman što bi rekli, ali sam dobila neki kvrc u glavi. Videćemo šta će biti sa tim.

zašto je sve ovo tako i zašto treba da pogledate film? sami odlučite, vi ste varijabla. imate pravo da gledate ili ne gledate film, da pozovete tu devojku ili momka ili ne, i da odete kod drugara na rođendan ne očekujući ništa. imate pravo da radite šta hoćete i odgovornost je na vama.

ako hoćete da gledate film onda ne čitajte nastavak teksta, jer sam izvukla neke citate koji bi mogli da vam promene utisak koji opet treba sami da donesete.

just random quotes...
  • The chance factor in life is mind-boggling. Love is all about luck.
  • This search in life for something to give the illusion of meaning. What meaningless blind chance universe is.
  • So she mistakes his pessimistic despair for wisdom.
  • Entropy - it's why you cannot get toothpaste back in the tube.
  • This is an unspeakably violent and indifferent universe...therefore...
  • My story is, whatever works as long as you don’t hurt anybody. Whatever love you can get and give, whatever happiness you can filch or provide , every temporary measure of grace, whatever works.
  • A bigger part of your existence is luck, more than you like to admit. Don't think about it, you will have a panic attack.

4 comments:

  1. pokusavao sam da vratim pastu u tubu i figurativno ali i bukvalno :)

    bas lep tekst

    ReplyDelete
  2. @spidloris, @raskorak :)
    @popkitchen postavila ga na share na poslu, kao mantru :) u nedelju onda, 14. mart, it is the day! :) kalenić nedeljom, to zvuči kao najbolji plan :)

    ReplyDelete
  3. ti treba da budeš ono što jesi, a ne ono što želiš da budeš

    ReplyDelete